Zašto te ima sve više i više u snovima mojim?
Povratak ka tebi postao mi je životno nužan
Sanjam svake noći naše suze u očima tvojim…
Gledam hodajući po pijesku u tmurnu daljinu
Što se nazire tamo na kraju morskoga svoda
Okrećem se buncam vidim blizu poznatu haljinu
Kako u njoj lik tvoj ponosno ispred mene hoda!
Požurim se sav sretan da mi ne pobjegne…
No, pjenasti morski val zamete tvoj trag…
Da li da jadan pričekam da se bura slegne!
Nećeš mi nestati sada ta još sam ti drag!
Nada i osjećaji me natjeraše da potrčim dalje.
Na vjetru se još razlijeva plava silueta njena…
Odjednom mi razum nepovoljnu poruku šalje…
Grliš ju uzalud nesretniče, to je samo njezine sjena!
Svemirko