Ide Voz Vremena u Neizvjesnost novu
A On propušta još jedan, pa dva.
Hajde!Nada, Osjećaji i Snovi Te zovu…
Zar ne vidiš da Sunce već sja?!
Treći dolazi a njegove Drage u njemu nema…
Idite moja draga Nado i moji Snovi!
Neću ju više nikad zagrliti rukama objema!
Čekat ću uzalud da se pojavi Voz novi…
Odjednom Srce mu hoće nešto da kaže.
Ne slušaj Razum, on može ga griješi!
Ljudsko biće često zna i da zakaže...
Bez Snova i Nade lažno se i uzalud tješi!
Radostan poziva Nadu i Snove da se vrate…
Nema čovjek zašto da živi bez Snova i Nade,
Ako u svaki kutak čovjekova Srca ne svrate.
Ponekad je svjestan da si sam vrijeme krade!
Svemirko