Kosovo polje
13/4/2008

KOSOVO POLJE

"Kradu mi pamćenje,
Skraćuju mi prošlost,
Otimaju vekove,
Džamijaju crkve,
Araju azbuku,
Čekićaju grobove,
izdiru temelj,
razmeću kolevku.

Kud da čergam s Visokim Dečanima?
Gde da predignem Pećaršiju?

Uzimaju mi ono
Što nikome nisam uzeo,
Moje lavre i prestonice,
Ne znam šta je moje,
Ni gde mi je granica,
Narod mi je u najmu i rasejanju,
Pale mi tapije
I zatiru postojanstvo.

Zar da opet zatrapim Svete Arhangele?
Da mi pomunare ponovo Ljevišku?

Očni živac su mi odavno rasturili,
Sad mi i beli štap otimaju,
Žrtveno polje sa krvavom travom
Ne smem da kažem da je moje.
Ne daju mi da uđem u kuću,
Kažu da sam je prodao,
Zemlju koju sam od neba kupio
Neko im je obećao.

Ko im je obećao
Taj ih je slagao,
Što im ne obeća
Ono što je njegovo?
Zato jurišaju na mene udruženi
Kivni što sam ih poznao."
1987.

MATIJA BEĆKOVIĆ

Objavio Sonatica u 17:44 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Vratila sam se...
3/4/2008

Posle 15 dana odsustva ponovo sam ovde. Radujem se što sam se vratila...a gde sam bila...o tome sutra - kad se odmorim.

 

Objavio Sonatica u 20:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Pesma za ovaj ponedeljak
17/3/2008
Objavio Sonatica u 16:53 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Noćas...
13/8/2007
Svet tuge

Noćas je umrla sva moja vera,
do poslednje kapi je upila zemlja.
Noćas sam sama na svetu bila,
duboko u srcu se gasila želja
da živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj noći duge.
Čak i kad svane sivi su dani,
uz takav život...
Noćas sam oči okrenula nebu,
tražila zvezdu pod koju da stanem,
ali sve su one pale na zemlju
i dale mi snage da sebi priznam
da živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj noći duge.
Čak i kad svane sivi su dani,
uz takav život i smrt me mami.
Ja živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj noći duge.
Noćas su anđeli sklopili krila,
okrenuli glavu na drugu stranu
i dali mi snage da sebi priznam
da živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj noći duge.

                                 NEGATIV

Objavio Sonatica u 21:43 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


DANAS...
8/7/2007

ETERNAL FLAME (Bangles)

Close your eyes, give me your hand, darling
Do you feel my heart beating
Do you understand
Do you feel the same
Am I only dreaming
Is this burning an eternal flame

I believe it's meant to be, darling
I watch you when you are sleeping
You belong with me
Do you feel the same
Am I only dreaming
Or is this burning an eternal flame

Say my name
sun shines through the rain
A whole life so lonely
And then you come and ease the pain
I don't want to lose this feeling

Say my name
sun shines through the rain
A whole life so lonely
And then you come and ease the pain
I don't want to lose this feeling

Close your eyes, give me your hand, darling
Do you feel my heart beating
Do you understand
Do you feel the same
Am I only dreaming
But is this burning an eternal flame

Objavio Sonatica u 12:56 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Bez naslova
13/6/2007

DA JE SLAĐE ZASPATI

O da si barem tu pred mojim vratima,
Pa da mi pozvoniš u ranim satima,
E da smo ostali mi skupa
Gdje bi nam dušo bio kraj
I ptice letjele bi nam u zagrljaj

O da si mi u sobi kada zahladi,
Da mi doneseš doručak od ljubavi.
Pa da mi tvoje usne snene
Na topli kruh zamirišu,
U jutro puno bure da me miluju

Ide mi u životu, ide mi,
Ali mi fali ono malo ljubavi,
Ali mi fali korak tvoj
Da u stopu prati moj,
Gdje si ti,
Da je slađe zaspati

DANIJELA

Objavio Sonatica u 20:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


EKV
6/5/2007
Kakav radostan dan!
Ptice pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti imaš svoj strah,
Ti imaš svoj strah od sebe
Ti imaš svoj struk
On je vol vehr mour...

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...

Kakav radostan dan!
Ptice pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...

Kakav radostan dan!
Ptice pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti imaš svoj strah,
Ti imaš svoj strah od sebe
Ti imaš svoj struk
On je vol vehr mour...

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...
Objavio Sonatica u 18:04 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


GVENDOLIN BRUKS
13/3/2007

KAD ZABORAVIŠ NEDJELJU

A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom
A naročito kad zaboraviš nedjelju;
Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram raditi, i sretna sam . . .
I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći!
Kad to zaboraviš kažem . . .
I kako si psovao ako bi
netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak;
U stvari, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom
u jugozapadnom kutu, na nedjeljni ručak.
A to je uvijek bilo pile
s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata,
pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
Kažem, kad to zaboraviš . . .
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili
svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedjeljno svježoj posteljini
I nježno se slivali jedno u drugo . . .
Kada, kažem zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerov
ati
Da si me dobro zaboravio.

Objavio Sonatica u 21:53 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


...
5/3/2007
BITI SREĆAN

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Herman Hese

Objavio Sonatica u 22:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Rade Šerbedžija
3/3/2007
                RASTANAK
Još noćas draga budi tu kraj mene ti,
U našoj sobi, sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga
Nježnost stara govori,
To traže luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga Don Kihot živi u meni,
Još samo noćas.
Zablude smješne i ovaj vjetar pijani,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još noćas draga tuga tužno miriše,
Još samo noćas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Još samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Raširi krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kiša i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Još noćas draga ja gledam svijetla ovog grada,
Još noćas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.
Objavio Sonatica u 22:38 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


St.Valentine day :)
13/2/2007

Love is in the air

Everywhere I look around
Love is in the air
Every sight and every sound

And I don't know if I'm being foolish
Don't know if I'm being wise
But it's something that I must believe in
And it's there when I look in your eyes

Love is in the air
In the whisper of the trees
Love is in the air
In the thunder of the sea

And I don't know if I'm just dreaming
Don't know if I feel sane
But it's something that I must believe in
And it's there when you call out my name

(Chorus)
Love is in the air
Love is in the air
Oh oh oh
Oh oh oh

Love is in the air
In the rising of the sun
Love is in the air
When the day is nearly done

And I don't know if you're an illusion
Don't know if I see it true
But you're something that I must believe in
And you're there when I reach out for you

Love is in the air
Every sight and every sound
And I don't know if I'm being foolish
Don't know if I'm being wise

But it's something that I must believe in
And it's there when I look in your eyes

(Repeat Chorus 4X)

Objavio Sonatica u 18:55 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Ponovo nostalgija :(
6/2/2007

Noćas umiru stare ljubavi


Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put
Ako te zagrlim
Nježno
Najnježnije
Hoće li ptice krenuti
Na moj znak

Noćas umiru stare ljubavi
Šuti slomljeno srce
Šutimo mi
Osjećaš li me
Osjećaš li kako boli
Noćas umiru stare ljubavi

Ako ti kažem
Da te volim još
Hoće li anđeli znati naći
Tvoj put
Ako te poljubim tiho
Tiho ko san
Hoćeš li ostati
Sa mnom još jedan dan

Novi Fosili

Objavio Sonatica u 23:37 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Jedno nostalgično veče...
3/2/2007

Otvorila sam veliku riznicu sećanja. U njoj sam pronašla moju jedinu ljubav, i jedno veče koje smo proveli zajedno, i pesmu uz koju smo ćutali i malo plakali....

 

Zaboravljeni

Možda smo ja i ti divlji i ničiji
možda nas je tuga zauvek vezala
kažu mi da smo svi rođeni jednaki
jednaki pred Bogom i pod zvezdama

Čujem marširaju zastave
zvone koraci u ovoj noći
nebo noćas ratuje
a ti me ne pitaj nikada o samoći

Sanjam sanjam da si tu
k'o da letim na zlatnom ćilimu
sanjam Bog nas prokleo
sve nam dao a sreću nam je uzeo

Zaboravljen sam ja zaboravljena ti
negde u tišini naše ulice
ponoć je kucnula ti si se prekrstila
obrisala sve jednim potezom gumice

Čujem marširaju zastave
zvone koraci u ovoj noći
nebo noćas ratuje
a ti me ne pitaj nikada o samoći

Sanjam sanjam da si tu
k'o da letim na zlatnom ćilimu
sanjam Bog nas prokleo
sve nam dao a sreću nam je uzeo

 

                                            PILOTI

 

 

Opet mi se budi tuga.

Objavio Sonatica u 22:47 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


" Neke dobre, stare stvari ...."
28/1/2007

JEDAN ČOVEK I JEDNA ŽENA


Večeras dok slušamo stare ploče 
i neke davne kiše opet liju
večeras na dan našeg venčanja
tiho me pitaš dal pamtim još Veneciju

Večeras uz pesmu i staro vino
tvoje me oči miluju i piju
večeras na dan našeg venčanja
šta misliš mila dal pamtim još Veneciju

Jedan čovek i jedna žena
jedna ljubav za sva vremena
dani idu živo se briše
ja tebe čuvam volim sve više
jedan čovek i jedna žena
dva su tela a jedna sena
moja sreća je sreća njena
jedan čovek i  jedna žena

Večeras dok gledamo stare slike
I tvoje oči neku tugu kriju
večeras na dan naseg venčanja
zar mogu ipak da zaboravim Veneciju

Jedan covek..........

 

                                       DRAGAN STOJNIĆ

                                                 ******

 

ON ME VOLI NA SVOJ NAČIN

 

On ne piše nježna pisma
Nikad o tom ne govori
Ne zna srce da otvori
Al' ja vidim što mu značim

On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način

On će poći tko zna kamo
On se vraća kasno noću
Al' i takvog ja ga hoću
Slab je pa se pravi jači

On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način

Ja vidim u toj igri
Vidim vatru ispod leda
Kad me ljubi kad me gleda
Dok se češljam dok se svlačim

On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način

On ne voli da ga pitam
Kao školjka biser krije
Da l' je samnom ili nije
Al' dobrotom nekom zrači

On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način

Ja vidim u toj igri
Vidim vatru ispod leda
Kad me ljubi kad me gleda
Dok se češljam dok se svlačim

On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način
On me voli na svoj način

 

                                        GABI NOVAK

Objavio Sonatica u 23:01 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


Pesma za ovu noć
3/1/2007

Hiljadu poruka za sreću

 

Toliko dobrih ljudi još čeka
Da se najzad kaže hajde
Sagradite nam put do neba
Samoća nas bije i smeta

Nemaju smisla
Ove senke
A ja još čekam

Svako svetlo jedna duša
I samo nada nas vezuje
Ne smeta lepljiva noć
Smeta mi čekanje

Ispisujem
Hiljadu poruka za sreću 

A ja se pitam
Šta ću još ovde
Da li je vreme da zaboravim
Da pođem preko velike vode
I da najzad poletim

Još čekam da li će doći
Čekam i spremam se
Iza ovih zidova
Se kriju oči onih koji ćute

Nemaju smisla ove pretnje
Smeta mi čekanje

Jednog dana svi će oni reći
Srce je jače od pesnice
Iznad gradova diže se magla
A velika senka zamire

Ispisujem
Hiljadu poruka za sreću 

A ja se pitam
Šta ću još ovde
Da li je vreme da zaboravim
Da pođem preko velike vode
I da najzad poletim
                                  

 

     DEL ARNO BEND

Objavio Sonatica u 01:15 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Prever :)
20/12/2006

                               TO LICE LJUBAVI OPASNO I NEŽNO

 

To lice ljubavi
opasno i nežno
jedne se večeri javi
posle predugog dana
Možda je strelac bio
sa lukom
ili svirač
sa harfom
Ne znam više
Zaista ne znam
Znam samo
da me je ranio
možda strelom
možda pesmom
Znam samo
da me je ranio
iz srca krv mi teče
Vrela me suviše vrela
ljubavna rana peče.

Objavio Sonatica u 21:06 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


....
18/12/2006
PSOVKE NEŽNOSTI

 

Sad shvatam:

nismo došli zadovoljni ko trave

što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.

 

Mi smo zvezde

što ludo u mrak se stmoglave

i zbog jednog bljeska ne žale da izgore.

 

Imamo ruke

dobre

kao pijane laste

da se grlimo plavo i gasimo u letu.

 

I prisutni smo zbog neba što mora da izraste

u saksijama oka ponekome u svetu.

 

Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog.

Sad svako pruža šape i nova čuda traži.

A sve je smešno,

i tužno,

i sve je neizbežno,

i ove istine dobre i ove dobre laži.

 

Prejeli smo se,

kažem, i svako ume da sanja,

i svako ume da psuje i ore daljine glavom.

 

I jednako je u nama i kamenja i granja.

I jednako je u nama i prljavo i plavo.

 

I svesni da smo lepi isto koliko i ružni,

stigli smo gde se gmiže

i stigli gde se leti.

I znamo šta smo dali,

i znamo šta smo dužni,

i šta smo juče hteli

i sutra šta ćemo hteti.

 

Goreli smo,

al nismo postali pepeo sivi

od kojeg bujaju žita i obale u cvetu.

 

Uvek smo bili živi,

pa ipak:

drukčije živi

od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.

 

I najzad:

tako je dobro što nismo samo trave,

što talasanja svoja nijednom vetru ne damo,

već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave

željne da budu sunce makar trenutak samo.

 

 

                                                          MIROSLAV ANTIĆ

Objavio Sonatica u 20:06 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar


Nostalgija jednog petka...Prever...
8/12/2006
UVELO LIŠĆE
 
Želela bih da se uvek sećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo lepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pevao
Ta pesma je bila slična nama
I tebi koji si me voleo
I meni koja sam te volela
Živeli smo zajedno
Ti koji si me voleo
I ja koja sam te volela
Ali život razdvaja one
One koji su se mnogo voleli
O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pesku
Koraka razišlih se ljubavnika. 
                                           
Objavio Sonatica u 22:50 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Tuga...
26/11/2006

Tužna sam..a znam i razlog ove tuge. Pesma grupe Merlin objašnjava sve...uz mali dodatak: otišla sam ja, a ne on...I nisam srećna zbog toga

 :(

 

 Teško meni sa tobom (a jos teže bez tebe)

otkad si otišla sa njim ja klošarim
preklinjem srce da zaspi, zaboravi
liju hladne kiše rospije
kesten noćas za te miriše
ni bog dragi ne zna sta ti bi
pa me ostavi

da l' groznije ljeto ikad bi ja ne pamtim
ni melema, ni tvoga koljena da se povrati
prodali me stari drugovi
ni bogu ni vragu doveli
ljubile me neljubljene
nesudjene

teško meni sa tobom
a jos teže bez tebe
teško meni sa tobom
a jos teže bez tebe

da l' groznije ljeto ikad bi ja ne pamtim
otkad si otišla sa njim ja klošarim
liju hladne kiše rospije
kesten noćas za te miriše
ni bog dragi ne zna sta ti bi
pa me ostavi

teško meni sa tobom
a jos teže bez tebe
teško meni sa tobom
a jos teže bez tebe

Objavio Sonatica u 23:44 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar


Ponovo Mika Antić...
23/11/2006

Mikine pesme u meni bude različita osećanja: osećanja tuge, nostalgije, čudne i tihe radosti...Neke pesme me bole, a neke bude nadu, nadu da ipak posle kiše dolazi sunce.

OPOMENA

 

Važno je, možda, i to da znamo:

čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celog damo,

tek tada i možemo biti celi.

 

Saznaćemo tek ako kažemo

reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,

moći će neko i nas da sretne.

Objavio Sonatica u 22:35 | kategorija: Poezija
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar





Strana 1 od 2
<< Prethodna strana | Slede?a strana >>
- Template by [Rapsodia Colors.net]
- Adaptacija za BlogOye Portal [WhoreOfBabylon]