- Ustajem u 12h

-„popodnevna“ dremka mi je od 20 – 21h

- Liježem u 3-4h ujutru.

I tako već danima....

Imam šta da kažem, a neda mi se pisati. Pjesme su u glavi, a moj motorički sistem odbija da ih materijalizuje. Pola dana razmišljam da odustanem od blogiranja, drugu polovinu da proširim stvari ili da otvorim specijalizovani blog. I tako over and over... .

Na faks odem preko volje, tamo ništa novo. Kraj zadnje godine studija, a mene prokleto mrzi da odsjedim još tih mjesec dva u anfiteatru, ispolažem još tih 6 ispita koliko imam i završim cijelu priču u maniru „dođoh, vidjeh, uzeh diplomu“.

Dobio sam i ponudu za ulogu. Pozorišna trupa iz Banja Luke. Projekt je u fazi pregovora sa producentima, ali kako stvari stoje, izaći će na dobro. Uloga kao krojena za mene. Tekst se zove „Tango“, autora ne vidjeh. Nije loš. Kompleksno dramsko štivo. Samo po sebi i nije nešto, ali režiseru daje prostora da se razmahne. Ako me rad na tome ne iščupa – ne znam šta će.

Naše pozorište – raspad sistema.

Spremaju „Drveni tanjir“. Ispitna predstava Željka Kasapa na drugoj godini režije. Nekako mi se sve čini da je krenuo na planinu bez opreme.  Ipak, nadam se da će ispasti dobro.

Neki dan je, prvi put u istoriji pozorišta, predstava otkazana zbog nezainteresovanosti publike“. „Čisto vrelo ljubavi“ htjelo je vidjeti samo troje ljudi i jedan slijepac u pratnji kćerke. Na premijeru „Teletabisa“ roditelji su sa malom djecom prelazili i 120km. Ironično, zar ne?

Čovjeku ostane samo da se ironično nasmješi. Završavam ovaj post i odoh na balkon po dozu nikotina. Još malo pa je vrijeme za dremku. Već mi se zjeva...Probudite me na izlazu iz crvotočine.  :)