U parku

Nijemo je zvonio
Tvoj osmjeh kroz noć
Minute zaigraše
Divlji kružni ples
U nama je
Zastao sat.

U smeđe- zelenom oku
Ogledala si zvijezde
Na malom parčetu
Mladim krošnjama
Ukradenog neba

Usnama se spojiše duše.

Ovo je definitivno rodna godina. Ljeto je odavno stigle a tropske vrućine su izvukle ono najbolje što djevojke i žene našeg malog grada mogu da ponude. S druge strane, to "najbolje" definitivno loše utiče na ravnotežu hormona u napaćenom muškom mozgu kojeg sa svih strana bombarduju erotikom i seksom.

Zaista je lako izgubiti kompas...

Što me podsjeti da sam tek nedavno, u svojoj 26. počeo shvatati riječi jednog čuvenog prijedorskog švalera i umjetnika (ne smijem o imenima - prijete mi :-) ), koji je u času besmrtne inspiracije rekao:"U životu dođe trenutak kad moraš da odlučiš, ili ćeš biti pjevac ili jebač."

Kad mi je to rekao još sam bio klinac od svojih 15-ak godina i nije mi bilo najjasnije o čemu on al' sad počinjem shvatati...

Ako se odlučiš da budeš pjevac, u sadašnjoj konstalaciji muško ženskih odnosa, gotovo je izvjesno da si osuđen na obletanje oko potencijalne partnerke pritom trošeći zavidnu količinu novca, vremena i živaca u pokušaju da osvojiš njenu pažnju i naklonost.  Ovaj se pothvat uglavnom završi tako što se jurena mlada pretvara u ljudsko oličenje bogomoljke koje izvrši emotivnu dekaputaciju zablesavljenog junoše netom nakon čina u čiju ste pripremu uložili gore pomenute resurse.

Druga je opcija Jebač (velikim slovom, naravno. Balkanac sam :D). Tu stvari, ukoliko čovjek posjeduje dovoljnu količinu samopouzdanja i makar elementarno znanje iz psihologije idu mnogo lakše. Međutim...
Neophodno je pretvoriti se u amorfnu tvorevinu fekalnog karaktera i, slijedivši instinkt poprimiti oblik koji je ciljanoj najprivlačniji da bi se došlo do cilja. Ovdje nema emocija pa su i raskidi mnogo lakši. Dovoljno je samo pustiti prirodni miris gore opisanog amorfnog oblika i ona ode sama.

I eto dileme...rizikovati mnoštvo emotivnih slomova tražeći onu koja ti neće "skinuti glavu" ili lupati recke do besvjesti ili barem do neke ozbiljnije polno prenosive bolesti?

A djevojke su baš, BAŠ rodile ove godine...

Mašala!

Agencija: Sila Boga ne Moli

Sinoć me prozva čovjek za moj komentar na njegovu predispitnu režiju "Drveni tanjir" koja tada još nije bila ni gotova (O Željku Kasapu).

Pošto ni sam nisam bio siguran o čemu se radi, dođem danas da pročitam šta sam ja to onomad tako uvrijedljivo napisao. Sve što stoji je da mi se čini da je krenuo na planinu bez opreme. Izgleda da sam bio u pravu čim se gore pomenuti našao toliko prozvan.

Međutim, u cilju održavanja dobrih međuljudskih odnosa ovom prilikom bih htio da pohvalim ovog Velikog glumca, humoristu i režisera čiji su lik i djelo poznbati na svim meridijanima.





Kasap je glumac
Kasap je VELIKI glumac!

Kasap je režiser
Kasap je VRHUNSKI režiser!

I za kraj bih da ubacim i kratki hvalospjev koji je napravljen prepravkom teksta "Hej, haj Milorade", autora dr Oza i dr Klausa.

"...Nije samo on umjetnik
Motor vozi k'o Ferrari
Zgodan kao Šon Koneri
Svaku može on da zbari

Svi ostali režiseri
Ne mogu mu pera odbit'
Nadamo se da će barem
Dvadeset Oskara dobit'."

Još jednom se DUBOKO izvinjavam gospodinu Kasapu na pretrpljenoj duševnoj boli.

Kada je ostarila djevojčica sa šibicama
dva su je dječaka polila bezinom i zapalila.

Da vide kako gori baka, reče Raspućin...

Urba Kult

"Sjenkom možeš s mača skinuti popodne.
Ako zavoliš sunce za vratom."
                                     Darko Cvijetić