kREAcija,REAkcija,rekREAcija

23/2/2008

KONTEJNER

ok, jednoglasno je doneta presuda: problem je u meni. ja sam kriva, uslovno receno, bolje receno pogresna. ja sam ta koja... ok, nek jesam. ali zar je tesko malo razumevanja i podrske dati nekome ko ti je jako blizak, a u problemu je, pa nek i gresi, ne mora cak ni razumevanja, onako samo malo utehe. problem sa mnom je sto sam krajnje empaticna i puna razumevanja za sve i svakoga, sve mogu da izanaliziram, opravdam, razumem, a kad to uradim mogu i da oprostim, ili se ne uvredim, ili pomognem ili sta god. problem nastaje sto sam takva prema svima. prvi moj blog na ovom sistemu na kom nisam objavila ni dva posta zvao se kontejner. psiholoski termin, ima slicnosti, ali ne misli se na ovaj kontejner za djubre, mada lici, moze se napraviti paralela. kontejner od engleske reci contain, sadrzati. e pa kontejner je container, sadrzalac, onaj u koga izbacujete i ubacujete vase projekcije, probleme, lose delove sebe, sta god, i koji je sposoban i dovoljno jak da to drzi u sebi, obradi i vrati vam na vama prihvatljiv nacin. prvi container u zivotu je majka, jos dok ste beba, od prvog dana rodjenja. kasnije su to prijatelji, rodjaci, psihoterapeuti, razni ljudi...e pa ja sam kontejner za sve. u oba smisla, i u onom psiholoskom, i u onom djubretarskom. svi su slobodni da dodju i istresu u mene svoje probleme, svoje nezadovoljstvo, da isprojektuju sta hoce, sve ja to lepo razumem, obradim i resim. problem je sto je ponekad i meni potrebno praznjenje, sto sam nekad i ja puna sopstvenih govana pa ocekujem od svojih najblizih da budu moji kontejneri. uglavnom i jesu. al dodju tako zuti trenuci kad sam ja bas u problemu, sama sa sobom, i okolinom, i svojim zivotom  i potrebno mi je da me neko podrzi i utesi, da neko podeli sa mnom teret, da pokusa bar da razume. obicno su to najtezi i najkriticniji trenuci, kao ovaj, kada to niko ne moze, nije u stanju ili nece, ima svoje obaveze ili jednostavno ne razume sta to treba da uradi. tako mi i treba kad se ne druzim sa kolegama... tako smo danas svi lepo zakljucili da je problem u meni, da ja ne valjam. ok, ako ti nekoliko najblizih ljudi to prilicno otvoreno i grubo kaze naravno da cu stati i zamisliti se nad tom cinjenicom, reci da su u pravu, razmisliti kako da promenim to. ali ljudi, ajde malo me samo pogledajte, pogledajte mi otekle kapke, pogledajte mi slane obraze i rukave, pogledajte me kako jedva i tesko disem, pogledajte me kako mi je izgubljen i unezveren pogled, jel me neko cuo da sam pomenula anesteziju (pri tom ne mislim nista dobro), halo, ajde malo empatije, zar mislite da mi bas danas treba da mi kazete kako eto ja gresim. ili mi treba da vidim da neko mari, da me neko zagrli, da mi kaze da ce biti sve u redu, da me saslusa, da pokusa da mi olaksa, da podeli, da izigrava jebeni kontejner, da pokusa da nadje resenje, da pomazi po kosi, da kaze da razume (pa makar i slagao, razmisljaj posle kuci sta sam htela da kazem), da mi kaze da nisam sama, da eto svetli jebeno negde u mraku. ne, ja moram da budem kontejner i sama sebi...da sama sebe dizem i razmisljam optimisticno, da sama sebe tesim i nalazim resenja, da sama sebi kazem "jebi ga, jesi zajebala, ali nije strasno, ajde korak po korak polako cemo", samu sebe moram da razumem i sazvacem i analiziram i vratim mi sve to. kad krecem od sebe, pa mislim da svi imaju razumevanja kao ja. a lepo mi je prosla godina donela zakljucak po cemu sam to posebna i zasto treba da sam ovde gde sam.... i tako, umesto da neko mene razume ja razumem njih zasto me ne razumeju i zasto se ponasaju tako... i nije mi lakse od toga. nije mi lakse ni od cega. ni od plakanja mi nije lakse. lakse mi je jer je I poceo da se 'zanima'. eto, to uliva neku nadu, mozda i vecu nego da me razume i da je umeo da uradi pravu stvar...
18:06, 23/2/2008 6komentara Link

Pošalji komentar

18:42, 23/2/2008 Poslao Anoniman
obostrano razumevanje, najgori trenutak sa posebnom pažnjom. nije valjda tako crno? izađi na terasu ako je imaš ili u dvorište, kako god. i deri se na sav glas. samo pazi da te neko ne vidi. pomisliće svašta. možda u odsustvu gorepomeutog pomogne.

18:58, 23/2/2008 Poslao boba dylon
alo curo,imala si ti i gore dane,to je tek faza.i znas dobro da ce sve biti ok,samo jos malo...
mada pomaze ona terapija
KO VAS BRE JEBE!!!

19:21, 23/2/2008 Poslao Rea
ma ok je, niko nije uradio ni mislio nista lose, niti zeleo da mi naudi, svi zele da pomognu, samo ne znaju kako, pa se meni cini da ne razumeju, a osecam da mi treba razumevanja vise nego inace...sve je vec lakse kad sam ispisala ovde na blogu :))

19:23, 23/2/2008 Poslao Rea
o, boba, kavo prijatno iznenadjenje. uh, bilo jeste i pre ovako teskih dana, a koliko ce brzo proci istina jeste da zavisi samo od mene. veliki poz

19:56, 23/2/2008 Poslao boba dylon
i ja se iznenadih:)

19:57, 23/2/2008 Poslao boba dylon
i tebi veliki pozdrav naravno

{ Prethodna strana } { Page 14 of 47 } { Sledeća strana }

O meni

Home
Moj Profil
Arhiva
Prijatelji
Foto Album

Linkovi


Kategorije


Poslednje napisano

odjavni
MISLITE O TOME, MNOGO MISLITE O TOME
AP (ANONIMNI PROKRASTINATORI)
malo obavestenje
NEMOJTE CUTATI

Prijatelji

mephistopheles
Svemirko
Lilith
Specificna
margot
Freeda
AnaM
kojak
spes
elfish
Giardia
nurlisoul
Anci
Atajlo
sensi
bejb

Blog Hosting

BlogOye - Balkan Blog Portal

  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se