kREAcija,REAkcija,rekREAcija | |
1/2/2008DOMACI ZADATAG ILI TAGGED BY SVEMIRKOPravila svi znate jer ste u ovoj igri suge vec ucestvovali, pa cu to preskociti.1. Knjizevnost je moja prva ljubav. Odrasla okruzena knjigama citala sam sve sto mi je dolazilo pod ruku. U to vreme sam imala i prilicno talenta za pisanje. Sve do kraja srednje skole mogla sam imati sve jedinice, ali mi se nije moglo desiti da dobijem cetvorku na pismenom zadatku iz srpskog. Desilo se jednom. Bolovala sam nedelju dana, plakala, bila ljuta i besna, prava trauma. Srecom desilo se samo jednom. Ostali su bili pohvaljivani i citani naglas pred celim razredom. Do kraja srednje skole. A onda sam napravila veliku gresku i izmedju knjizevnosti i psihologije odlucila se za psihologiju. Onda su dosli zivotni problemi i moje citanje se svelo...bolje da se ne sramotim toliko pred sirokim narodnim masama. Nadam se da cu, iako se zivotni problemi nagomilavaju, a ne smanjuju, uskoro ispraviti to i nadokanditi propusteno. 2. Blog sam pocela da pisem bez koncepcije i ideje, nasumicno obradjujuci teme. Imala sam ih prilican broj do sada, hronoloski, ne vise od jednom, osim jedno kratko vreme, ali to je bio isti blog na dva sistema pa se ne racuna. Najvecu popularnost i pohvale sam stekla dok sam vodila blog sa svojim izmisljenim erotskim dozivljajima, lazno se predstavljajuci kao lezbejka. Dobijala sam pohvale o svom talenu i pisanju i od ljudi koji se bave knjizevnoscu i novinarstvom, i od obicnih blogera. Bile su simpaticne, mastovite i ni malo vulgarne pricice. Na zalost, iz tog bloga nije proizaslo nista dobro na kraju, naprotiv, pa sam ga izbrisala i sve price su otisle u nepovrat. I dan danas zalim zbog toga. Dobra stvar je da je iz tog sto nije bilo dobro, a desilo se kao polsedica bloga, proisteklo ipak nesto jako dobro. 3. Poezijom sam se bavila u nizim razredima osnovne skole, pisala sam pesmice o mami, tati, deki, skoli, bila cak i nagradjivana i hvaljena i objavljivana, ali nekako se nisam zakacila za poeziju. Niti je razumem, niti znam dovoljno o njoj, niti sam ikada posle tog perioda ostila potrebu za takvim nacinom izrazavanja. 4. Slikarstvo me nikada nesto posebno nije privlacilo, i prilicno sam i na tom polju neobrazovana. Rano sam shvatila da nemam nikakav talenat, a nizelju da ga imam pa mi ta vrsta umetnosti nikada nije bila u polju interesovanja. Opet sa plastelinom i glinom volim da se igram po nekad, mada mi nedostaju i strpljenje i talenat da bilo sta sto pokusam da napravim vredelo icemu. 5. Muzika je moja najgora nocna mora. Moja mama je ceo zivot imala ambiciju da nauci da svira klavir, sto zbog apsolutnog nedostatka talenta nikada nije uspela, pa nas je gurala na sve moguce aktivnosti vezane za muziku u nasem malom gradu. Tata je jedina osoba na ovom svetu koji je imao manje sluha od mene i pevao gore, Ah, eto, posebna sam jos po necemu, najveci sam antitalenat za muziku i njagore pevam na celom svetu, garantovano. Ali mamine ambicije su bile mamine ambicije. Upisala me je u neki decji hor, terala da redovno idem na probe, pa sam cak nekoliko puta i nastupala. Uciteljica hora me je jos na pocetku lepo rekla da sam slatka i fina, da me nece dirati, ali eto, ako mogu, samo da otvaram usta, a da ne pevam stvarno, samo da glumim da pevam. Nisam imala pojma sta to znaci, pa mi nije ni smetalo, bila sam samo ljubomorna na neku devojcicu sto je ona uciteljicina ljubimica, a ne ja. Sad kad razmislim o tome, propustila sam fantasticnu priliku za karijeru turbo folk otvaracice usta. Eto, kad ne znam da iskoristim svoje talente. Bila sam jedini ucenik u istoriji osnovne skole koga su izbacili iz skolskog hora, iako je bio odlican ucenik. Tolika je velicina mog antitalenta. Mama je preko svih veza pokusavala nekoliko puta da me upise u muzicku. Mislim da je bila i predsednik opstine da joj ne bi uspelo. Druge traume u vezi muzike su vezane za pubertet. Posto sam jelte tolikotalenat, muzika me nikada nije zanimala, a onda je odjednom postalo jako bitno sta slusas i bio je najveci blam na svetu u drustvu pogresno odgovoriti na to pitanje i biti ismejan. Ili nedajBoze reci da ne slusas nista, automatski si bio nepozeljan u drustvu. Imala sam srece pa sam se na pocetku srednje skole zaljubila u jednog metalca. A i najbolja drugarica mi je bila metalka. Tako sam i ja postala metalac i pocela da mrzim narodnjake. Nabavila sam par osnovnih kaseta, naucila par pesama, naucila napamet sta treba da odgovorim koja mi je omiljena grupa i sta slusam i eto me drustveno prihvacena. Mislim da sam par metalikinih albuma zaista i preslusala po jednom onako kuci, sama, a da nisam u kaficu ili kod nekog. I tako su dalje kroz pubertet i zivot decaci u koje sam se zaljubljivala odredjivali i koju muziku slusam. Slusam uslovno receno, jer kasetofon i radio palila nisam. Srecom sam uvek imala ukusa za momke, pa mi se i muzicki ukus postepeno kako tako formirao u ukus, a ne neukus. Sve do Z. Z-u sam otkrila svoj strah od muzike i priznala da o tome ne znam bas nista. Eto, on mi je otkrio cak i EKV i Haustor, a tad sam vec bila na fakultetu. Z. je pokusao da mi objasni, da me opusti, da mi pokaze kako se uziva u muzici. Nije uspeo. Moj strah od muzike i cuvenog pitanja koje mi je ledilo krv u zilama "a sta ti slusas?" je bio prevelik. Ipak je uspeo da napravi sa mnom taj prvi korak, zavolela sam, ovoga puta zaista, ne samo na recima, neke izvodjace i bendove pored njega i pocela sama da odredjujem sta mi se svidja a sta ne. Tek je I. potpuno uspeo da me oslobodi straha. Sada znam po nesto o muzici, sama odredjujem sta mi se svidja, a sta ne, i nije me sramota da kazem da o muzici znam koliko i o fudbalu, i da me otprilike isto toliko i zanima. 6. Gluma - od nje sam odustala u osnovnoj skoli. Dolazio je neki veeeliki reditelj da sa nama, decama, pravi sklosku predstavu. Ja i moja tadasnja drugarica smo se takmicile za glavnu zensku ulogu. Na kraju je ona izabrana, a ja sam izabrana da budem njena zamena. Toliki udar na sujetu nisam dozivela vise nikad u zivotu, kategoricki sam odbila da ja budem bilo cija zamena. Predstava nikada nije izvedena jer je reditelj jos pre nego sto su pocele probe umro. Nisam ja, majke mi, sto me gledate tako... 7. Kad se sve sabere i oduzme osim talenta za knjizevnost, operisana sam od svih drugih umetnosti. Privlace me malo fotografija i film, ali trenutno nemam vremena da razmisljam u tom pravcu. Uskoro mozda. 8. I za kraj jedna mracna tajna. Kao malu baka me naucila da vezem. I onda sam ja za dan republike, za neki konkurs velikih decjih novina izvezla SFRJ i nesto unutra, vise se ne secam. I dobila sam nagradu. Jedina u skoli. I svi su bili uzasno ponosni, i uciteljica, i direktor, i baka i deka. Dobila sam paket od sest kaseta sa pesmama iz NOB-a i o Titu. sad je na njima Metalika. Ili nesto slicno. U svakom slucaju nisu bile preslusane. Nikada se nisam plasila da prekinem glupe lance srece, pa se ne plasim da prekinem ni ovu igru. Nisam ja neki partybreaker, ali mi niste ostavili izbor, svi ste vec odgovorili zadatku.
11:52, 1/2/2008
6komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 24 of 47 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanoodjavniMISLITE O TOME, MNOGO MISLITE O TOME AP (ANONIMNI PROKRASTINATORI) malo obavestenje NEMOJTE CUTATI PrijateljimephistophelesSvemirko Lilith Specificna margot Freeda AnaM kojak spes elfish Giardia nurlisoul Anci Atajlo sensi bejb
Blog Hosting |