Boje moga duha | |
Prekrivach mojih snova
{ 11:47, 26/12/2007 }
{ 0
Komentara }
{ Link }
Uvaljen u stolicu pogledom prodirem kroz zid, misli mi dosezu do nezamislivih visina, u ruci cigareta, iz usta izlazi mi dim dok pored mene klizi tvoja silueta. Secam se nekih nekad dragih lica, secam se rechi, osmeha, sitnica. Secam se vetra shto odneo je mir, secam se svih shto progutao je vir vremena i zelja koje ni izbliza ne lichishe na moje. Moje je bice uvek istih boja - crno ili belo - nikad nece doci treca, dusha iznad svega moja velika planina, a dzepovi prazni u njih nikad nece sreca. Promenio sam se. Nekada uzimao sam sve, moj je bio svet, zene same dolazile nema im ni broja, secam ih se s' setom, eh, u bludu sam stagnir'o, mrtav opet rodjen sad sam drugog kova. Osecam kako mi kafa klizi niz grlo. Toplo je. Opet palim cigaretu.Uh... Nekad je destrukcija bila mog tela konstrukcija, gramziv nikad bio, ali ohol i uvek tachan lebdeo iznad drugih i sa visine ih gledao, ponizavao, vredjao, licimerno obracao, da istresem svoj bes kod drugih sam svracao, devojke zavodio, prichom sharmirao, na veche privodio pa ih kashirao... Ah... Boje se ljudi ludi svega osim Boga. Valjda ne veruju u ono shto ne moze da se plati, oseti, okusi. Trebalo je da umrem da bih rodjenjem snove obojio. Sada ne bih prodao ortakov osmeh, koji se javi kada mu poklonim sholju koju je pomenuo da mu se dopada, nizashta na svetu. Josh kada bih mogao da "uberem" siluetu koja ponekada protrchi kroz moje misli... Eh... Beli prekrivach je opet prekrio... moje snove. {Pošalji komentar } { Prethodna strana } { Strana 12 od 33 } { Sledeća strana } |
O bloguHome Blog HostingNovo objavljenoRekao samMoralnost... Srba taman da stanu pod krusku! Srpski Nachin Zivota Direktna Akcija 2 Kategorije postovaBlog Prijateljisvetlanapecinko Ostali linkovi |