... negdje izmedju mojih snova i vremena u kojem bivam, negdje ispod koze i mjesta nevidljivog za javnost, prijenego sam izgubila kontrolu ... u trenucima kad emocije nisu bile tako jasne, izgubila sam dio sebe, nepovratno
Prebirem po rijecima ... jedna munja ne znaci nista na nebu u kojem su urezane godine, snovi i druzenja, ljubavi dolaze i odlaze, bivajui gube se ... i sve je prolazno, cak i ovo stanje u kojem sam se nasla, 'oni' dolaze i odlaze i moja gruba realnost koju drzim na dlanovima svojim i osjecam u svom vremenu, prolazim kroz nju, na vrhovima prstiju ili potrcim dok ne izgubim dah ... slijedi jednu te istu misao, prolaznost ... cak niti prijateljstva nisu sto su bila, cak i ona izblijede kad se iscrpi ono sto sam mogla dati ... i ne traju kao vjecnost
I opet uzdah u samoci i pogled prema nebu .... uz postavljeno pitanje, nisam li dovoljno kaznjena ... zasto me se ne moze postedjeti novih razocaranja i zasto je zivot ponekad takva kurva, prodaje se u bescijenje i nema cak niti toliko dostojanstva da me pogleda u oci i pokaze mi koliko je promisljen, lukav i proracunat .... uzima od mene moju cast i poslije pljune na nju, ispljune ju u toj masi mediokriteta i uprlja me kao da to zaista zasluzujem, a bila sam cista kao suza ..... i gadi mi se ponekad to vrijeme u kojem bivam, lica i djela koja me okruzuju bez imalo takticnosti i razumijevanja, posebno u stanju kada su cinjenice rasipane svuda oko mene, kada sam jasno dala do znanja koliko sam ranjiva i kako se tesko nosim sa svojim porazima ... i gdje je nestao covjek ? sto se zaista dogodilo s njim ...
Ja vecheras necu biti tamo.. Pretpostavljam da su nova matichna plocha, procesor i DDR2 memorija dovoljna satisfakcija za to.. Ali sigurno je da cu danas slushati samo njene pesme.
Da nema pijace i samoposluge, ja bih umrla od gladi. Mnogo je teško uzimati hranu iz prirode.
Posle mog iskustva sa lukom, krenula sam da berem šljive. Računam, to je lako, uzmeš korpicu kao Crvenkapa i za čas je napuniš.
Šipak!
Prvo, one šljive uopšte nisu pri ruci, drugo i one zafrkavaju. Neke se zalepe drškom za drvo, ne možeš ih otkinuti. Onda ja navalim na čupam drugu, a ona prezrela, gnjecava, zalepi mi se za kosu, majicu, prsne na lice... ... Zašto ne sazrevaju sve u isti čas?
Srećom našao se tu neko spretniji, popeo se na drvo i tresao grane, a ja sam skupljala šljive. On je zamišljao drugačije, da se ja penjem po drvetu, a on da mi grane sa šljivama odozdo pokazuje
Hm... sad neko zamišlja idilu, keceljica sa čipkicom, i u nju se ubacuju šljive. Dele se osmesi na sve strane kao na TV reklamama
Nije bilo tako, imala sam totalno neromantične farmerke.
Sve smo,( pazi ovo, mi,) obrali i sad ćemo da pravimo rakiju.
Hik... to je zabavno... hik... živeli...
Nisu mi dali da probam, kažu treba im za šumadijski čaj.
Ушли су у тренутку кад сам загризла јабуку. Велику, црвену, савршену. Подигла поглед ка Њима и поцрвенела. Стопила се с бојом јабуке. Савршен тајминг Окружног прос.инсп. и Директора. Ипала ми право у крило, и док сам обрисала уста испред мог носа је већ стајала Рука. "Добар дан!" У пичку материну, не може човек ни да ужина.
Добар дан, добар дан... Како је, добро је, све ок. Има посла, ма има, мумлам и мислим на начету јабуку у мом крилу, како пушта сокове на црне панталоне и на следећих 10 сати посла, о томе како је јебени петак и како бих најрадије да шмугнем кући, (.... да се укачим на СЛ и коначно завршим сређивање куће у јапанском стилу, да купим секси јебени кревет од јебених 2000 долара, средим Инвентори и сачекам Давона да се врати са посла...) И виртуелни секс је нешто... кад нема обичног. Бах...
Нема везе, каже просв.инсп., само Ти заврши јабуку.... 'оћу мало морген... и онда крене, престресање ситуације у Нашем Малом Селу...
...osjecati se zenom, zraciti u svakom pokretu zenstvenoscu, podici glavu dostojanstveno i osjecati se posebno, skinuti sa sebe okove nesigurnosti i uzivati u svojoj putenosti...biti zena, senzualna, sigurna u sebe...poslati jasnu poruku kakva sam ispod koze kada me strast vodi...koliko mogu dati, koliko zelim dati...sebe
zbog tebe se osjecam posebno...cinis me zenom, mozes li uopce pojmiti koliko meni to znaci, koliko to trebam... uzimas moju zenstvenost i predajem se u toj igri koja ne poznaje granice, dajem vise no sto sam ikada ikome dala, ulazis u mene onako kako to nikada nitko nije, zavlacis mi se pod kozu, upijas saznanje koliko ti zelim pripadati u svakom trenutku kad me dograbis, pozelis...izrazis zelju i ne treba mi puno da me dovedes u stanje kada si centar mog malog svijeta, kada ne postoji nista vise do zelje koja se prosipa oko nas ...
...i mucis me, onako slatko, zlocesto...igras se samnom, izludjujes me, svlacis to malo pamuka sto skriva moju toplinu, vlaznost i zelju za tobom...usnama i zubima, dok istovremeno drzis moje ruke zarobljene i ne dozvoljavas da se otmem tvojoj kontroli...a pocupala bih te snazno, ostavila tragove ugriza i ogrebala te...povukla na sebe, zeljela te u sebi...mogla bih vrisnuti, pustiti krik zadovoljstva
zelim te pogledati u oci, jednom... osjetiti koliko smo jedno, zelim da to uzmes od mene ...saznanje da ti pripadam, da sam sada tvoja, da si malo moj...toliko toga zelim s tobom
uz tebe, na plahtama, pod kapima...u prostoru, nista mi vise ne moze poljuljati tlo pod nogama od saznanja da me zelis...osjetiti...uzeti...sve
Moja koza je skliska, gotovo da bih ti mogla iskliznuti iz ruku … no toliko dobro me drzis, vodis, osjecas pod prstima, znas samnom … pritisak tijela tvog uz moje u toj vlaznosti koja se prolijeva po nama u zanosu, postojan je…tvoja tezina na meni stvarna je, tvoj jezik bezobrazno nestasan, tvoji ugrizi strastveni…svaki pokret osjecam, snazno, drhtaj tijela i pomutio si mi razum u tih nekoliko kvadrata na toj postelji koja danas ispisuje pricu, cuva tajne i tragove moje i tvoje strasti i noci koje uzimam uz tebe
Volim tvoje rijeci, sapat s usana tvojih i 'zelim te' upijam, osjecam satima na svojoj kozi…uzimas me i dajes sebe, prokleto lijepo mi je uz tebe i neka moji snovi jos malo traju, ne zelim da se moj san rasprsi…ne jos…
Deca mu se zovu arpadžik, nikad nisam čula da nekotako zove svoje dete. Možda mu tepa Arpi, ili Dikče... ali ja ne bih volela da se tako zovem.
Taj lukac može da se sadi u proleće, ranu ili kasnu jesen. Što će reći, izvodi besne gliste.
Ja izabrala da ga sadim sad. Doveli me na neku njivu, dali mi kesu sa tim arpadžikčićima i rekli da ih nabodem u zemlju.
To je bar lako, samo da mi redovi budu ravni.
Jeste lako, šipak.
Zabolela me ledja, a jedva sam pedalj odmakla, posle dva sata izjavila sam da je na pijaci luk mnogo jeftin i da treba da mu dignu cenu.
Kad sam mislila da ću da umrem, dodje neki balavac da me prekontroliše.
Mene, da proverava.
Mene!
Poče da se smeje.
Onaj mali prcoljak od luka ima dva kraja, jedan treba da se zabode u zemlju, a drugi da štrči u nebo. Luk nije suncokret, i nema šanse da se okrene prema Sucu, sam. Mnogo zakera taj luk, neće da iznikne ako nije kako on hoće. To me potseti na nekoga. Naravno pogadjate kako sam ja sadila... ...
Hteo sam nešto o ribolovu i pravljenju riblje čorbe u kotliću naravno i belom vinu ali eto!...
Ponekad mi dođe da odselim odavde, a žao mi kuća je na diiivnom mestu i navikao sam na ovaj pogled ujutru, u osvit u ono rumenilo i buđenje dana i na zalaske na drugoj strani, i sutone, na miir.
Neko se sigurno pita zašto?
Pa kako zašto bre!Ne pitaj!
Evo, kad god idem u prodavnicu ili bilo gde, ona je tu. Žena na mrtvoj straži. Ne mogu da verujem! Imam utisak da i ne spava i kad uopšte stigne da skuva ručak?
I kako je uopšte trpi muž i ukućani? Mada, on skoro nikada i nije kod kuće i sve mi je više jasno zašto.
Taman ja pomislim - ee sad sam prošao, kad:
-Dobro jutro komšiiiijaaaa, kako si? Kako si spaav’ooo
-Dobro jutro! Dobro, dobro, hvala komšinice - odgovaram i onda mi se otme i ono kurtoazno:
-„..a ti komšinice, kako si?“.
A ona čeka kao zapeta puška i onda kreće ono:
-Joooj mooj komšo samo da znaš, sve me nešto muči pa ne mogu na da se naspavam, a onaj moooj uf! da ti ne pričam!
I taman ja pomislim, e dobro je neće me smarati ovaj put, kad ono:
-A jesi ti čuo ovo za banke komšo?...a ovo za Z...u kako je na**bala glupača?....ma kako lažu za taj kurs i cene, a sve je skuuupoo!(inače ona u svakom momentu zna tačan kurs, nemam pojma kako!)...Znala sam ja za Tomu! Odma’ mi je sve bilo jasno. I treba. I neka ga!..Kad može Ivica, a šta njemu fali, a pametaaaan je pametan...Eto prođe i taj peti oktobar i ništa! Opet ništa. Džabe smo 'odali i pištali ko pilići Zorkini okolo. Evo još gore.
Jes' vidio ima boga,a? Evo i ovi amerikanci su sad na**bali i nek su! Dosta i njihovog bilo!...joooj, a ona mala D...a je naaaopako bezobraznaaa, a tek majka joj, ubi’ Bože. Više se ne zna moooj komšo ko s skim, d'izvineš...to je straaašno!
-Nisam ni znala da je ona takva,i kako ne bi bila iz kak’e je kuće..ih ta današnja mlaadež, samo im je to na pameti...kad li će nam dati ove akcije? Ma laže i onaj Dinkić stoposto! Neće ni on dugo vladati, je l' de?..izvini komšo moj, ja se nisam stigla ni obući još pa nagrnula ovu krpicu (intervencije rukom po bujnoj kosi i bogatom dekolteu, uzgred i smešak)...
Kad vidi da se ja pokušavam izvući i ni u šta neću da se zakačim, onda sledi:
-Jaaao izvini molim te komšo. Vidi mene lude! ’Ajde na kafu, ima i rakijice, domaća! Pa nećeš valjda proći da ne kreneš makar pet minuta (mislim se nešto - ma (s)kren'o sam ja i više od toga, al' ćutim dalje i slušam "hvalospev")...
-Kako si tiii vredan, blago tvojoj ženici, Bože draagi (pa onda ide njen čuveni keeeezzz i značajan pogled ispod oka).
-Samo nekud žuriš pa i ne vidiš kako te ova mala A...a streeelja očima kad se sretnete i kaže...
-Ma ’ajde, ’ajde da ti i to ispričam, a znaš li ti moj komšo da ona R..ova i J....o se ne razdvajaju? Sumnjivi su oni meni odaaavno...(opet keezzz i još značajniji pogled).
I sve tako dok ne izređa sve okolo pa onda ispadne da sam jedino ja diiivan-predivan Bože mili pa jedva odolim da ne poverujem. Ego mi k'o kuća ali se srećom brzo dozovem pameti.
Da mi je znati nekako, šta li priča o meni kad naiđe neki drugi komšija?
Ipak, pokušavam uporno da se izvučem, na pristojan način i ovaj put.
-Da komšince,...da, ..da! ali ja žuurim , neka drugi put ćemo, baš ti hvala. Ljubazna si stvarno. (pa sad sledi moj keeezzz, mada ne volim da se kezim)...
-Uvek ti žuriš nekud, a ja baš volim da se malo ispričam sa tobom..
Khm!
Ko zna koji put prekorevam i psujem sebe zbog glupe navike da budem ljubazan i uzvratim sa tim ..“a ti komšinice, kako si?“, zaboravljajući s kim imam posla...
Tako mi treba!
Glupan jedan sa ljubaznim osmehom!
Nikad se neću naučiti pameti!
Ljubaznost da! ali ne uvek i svugde!
Najgore je što nema načina da joj nekako dokažem da smaaraaa.
To znam po komšinici Ž...i i komšiji G....u, koji zbog toga nigde više nemaju mira od nje.
(Danas sam se nekako izvukao, jer su srećom naišle dve komšinice i ovaj sunčan dan će mi ipak biti u lepom sećanju ali sledeći put koo zna..)
(Toliko od mene za sad, a sledeći put ću o ljutim paprikama (ali okruglim) ili možda o drugoj komšinici i njenom životu sa dva poslušna muža, koji tresu orahe i grtaju lisje žuto.)
Kako je drsko pomisliti da mozes da se pojavljujes i odjavljujes, tacnije Nestajes, kada ti se prohte. Kakav je to bezobrazluk da umislis da mozes pisati sada, sutra, za par dana opet, Meni, a onda jednostavno prestanes, nestanes, odes ko zna gde, potrazis utehu u ko zna kome i zaboravis jednim obicnim klikom na X, da sam ikada postojala. Koja je to doza arogancije ( i molim te NEMOJ mi prosipati mudrosti platonskih ljubavi), da pises mi sve one reci a nikada nisi polozio pogled na tackice u mom oku, nikada nisi bio izlozen mom vrelom dahu i nikada nisi inhalirao miris moje koze tek tu i tamo orosene znojem zbog ubrzanog ritma koji je nemetnut necijim pogledom...
I cuti.
I ne odgovaraj.
Progutaj moj prekor i ne vracaj se.
Nije lepo voleti nekoga samo kada to tebi odgovara...
Dalje:
Odmoricu od ovog blog servisa iako mi je kudikamo drazi ( zbog gazde :D ) od bilo kog drugog, jer me stvarno iritira losha ponuda i nametanje perverznih avatara. Ustvari, vagina nije perverzija vec prostakluk - kao sto sam ranije pominjala. Ovde ima puno dece. I dozvola nekoj napaljenoj ludachi da stavlja onakav avatar, po meni nije dobra odluka. AJd da ignorisemo sve one penise i jebanja ( izvinjavam se na ovim recima, ali to se tamo zatice) sa raznih " after party -ja", neka zivi ko kako zeli, ali na naslovnoj me bas nervira gro plan zenskog polnog organa.
Eto ...
Pozdravljam prijetelje sa mog spiska prijatelja ( trep trep ) i zelim vam lep zivot ispunjen lepim stvarima :)
p.s
Za Boga miloga KomsHo, promeni urednika naslovne - iscimam se da otvorim neki blog jer me zainteresuje napisano, a ispostavi se da je to CEO text. Tri recenice. Kao neka dubokoumna filozofija obicne misli. Zar to nije prevazidjeno?
I dalje su neki dobri textovi zanemareni jer autor nije na listi simpaticnih urednicima naslovne.
Ili mozda imaju spisak blogova koji se cita...
Nista lichno :)
Samo prijateljska sugestija.
Konzumiranje tune i druge ribe bogate masnim kiselinama može da pomogne u sprecavanju gubitka pamcenja, a uz to smanjuje i rizik od šloga, zakljucili su strucnjaci s finskog Univerziteta Kuopio. Ljudi koji jedu pecenu ili kuvanu ribu (ali ne i prženu), bogatu masnim kiselinama omega-3, manje su izloženi takozvanim tihim lezijama tkiva u mozgu, koje mogu da izazovu gubitak pamcenja i demenciju, a dovode se u vezu i sa vecim rizikom od šloga, ustanovili su finski strucnjaci, izveštava Rojters. Vec su neka ranija istraživanja pokazala da riblje meso i ulje mogu da pomognu u prevenciji šloga, ali ovo je prvo koje se bavilo utacijem konzumiranja masne ribe na lezije u mozgu kod zdravih, starijih ljudi. Omega-3 masnih kiselina takode ima u lososu, skuši, haringama i sardinama, kao i u koštunjavim plodovima, pre svega u orasima. Ustanovljeno je da ove masne kiseline imaju antiinflamatorno dejstvo i da se mogu dovesti u vezi i sa manjim rizikom od srcanih bolesti. Finski tim je pratio 3.660 ljudi starih 65 i više godina. Oni su u razmaku od pet godina bili podvrgnuti skeniranju mozga radi otkrivanja „tihih” lezija, koje se nazivaju i infarktima i mogu se naci kod oko 20 odsto inace zdravih starijih osoba. Ustanovljeno je da su muškarci i žene koji jedu masnu ribu tri puta nedeljno ili cešce, izloženi gotovo 26 odsto manjem riziku od pomenutih oštecenja moždanog tkiva. Samo jedna porcija masne ribe nedeljno smanjuje izloženost oštecenjima mozga za 13 odsto. Ipak, iz nekog razloga pržena riba nije pokazala ovo blagotvorno dejstvo, bez obzira na to koliko se cesto konzumira. (Tanjug)
Narodni nazivi za Heljdu (Fagopyrum esculentum) su: Eljda, Jelda, Elsa, Hajdina, Hajdinje, Golokud
Heljda (Fagopyrum esculentum) je jednogodiđnja biljka, koja je poreklom iz Azije.Spada u grupu žitarica, mada se izgledom prilično razlikuje od većine ostalih žitarica. Listovi su joj uski i imaju streličasti oblik.Cvetovi su kod Heljde (Fagopyrum esculentum) bele ili svetlo roze boje..
Heljda (Fagopyrum esculentum) se intenzivno gaji zbog semenki, a i izuzetna je medonosna biljka.Takođe je za pčelarenje popularna zbog toga što cveta u koninuitetu i do 30 dana. Kada se poseje sazori za tri meseca.
Heljda (Fagopyrum esculentum) se kao žitarica gaji zbog dobijanja brašna, koje ima veoma značajna lekovita svojstva. Smanjuje prilično poroznost kapilara i tako pomaže normalizovanju krvnoga pritiska. Takođe jako pozitivno utiče na pamćenje i kocentraciju.
„Capitulare de villio“ - slavno delo nepismenog franačkog velikaša Karla Velikog iz 8.veka, obiluje naredbama seoskom stanovništvu i svima koji su posedovali zemlju o obaveznom gajenju lekovitog bilja, voćaka i drveća. Na tom podužem spisku se našao i orah (Juglans regia ) impozantno samoniklo ili gajeno drvo visine do 40 metara Orah se u antičko doba cenio kao sveto drvo Jupitera (Jovis glans) i koristio kako u medicini tako i u finom stolarstvu, za bojenje pamuka, vune, u umetničkom zanatstvu za rezbariju nameštaja, ikone u duborezu i drugo. Njegove lekovite i korisne osobine su vekovima narodu služile kao hrana i lek.
Plod oraha svi dobro poznajemo i koristimo ga kao dodatak tortama i kolačima, za spravljanje orahove rakije i likera, a manje se zna je orah izuzetan lek korišten u narodnoj medicini za razne bolesti sa svojim mladim listovima i nedozrelim plodovima. Mlado lišće brano oko Vidovdana po lepom, suvom vremenu, treba koristiti odmah za spremanje ekstrakta, tinkture i melema jer sušenjem isparavaju nepostojana fenolska jedinjenja, a lekoviti sastojci se menjaju i kvare. Spolja se koristi za kupke i obloge protiv zagađnih rana i ekcema, raznih kožnih bolesti, upale očiju, kao ulje za kosu i zaštita od opekotina izazvanih sunčanjem. Unutrašnjom upotrebom kao čaj od lišća koristi se protiv crevnih parazita, za regulisanje varenja, jačanje mišića, protiv katara želuca, skrofuloze, krvarenja desni, rahitisa, lečenja plućnih bolesti,za čišćenje krvi. Jezgro oraha sadrzi do 65% ulja,15% vrednih belančevina, ugljenih hidrata, fosfor, kalijum, magnezijum, vitamine B i C, gvozđe, dok u lišću ima 0.30% etarskog ulja, tanina, juglona, inizitola i dr. Orah je izuzetni detoksikant, sekretolik, antifungal, digestiv, dermetik, adstrigens, laksativ, regulator, antidijabetik...
Kukuruz obiluje prehrambenim vlaknima koja snižavaju holesterol, folnom kiselinom, koja cuva krvne sudove, i vitaminom B1, važnim za dobar rad mozga. Tokom kuvanja ili pecenja kukuruza oslobadaju se molekuli koji štite organizam od štetnog uticaja slobodnih radikala. To povecava antioksidativnu moc ove žitarice, koja štiti od raka, bolesti srca, katarakte i Alchajmerove bolesti. Iako u kukuruzu možemo uživati tokom cele godine, onaj koji jedemo s pocetkom jeseni sadrži najviše hranljivih materija. Uvreženo mišljenje da je sirovo povrce zdravije od kuvanog ne važi za kukuruz. Prilikom termicke obrade kukuruza oslobadaju se molekuli s antioksidativnom aktivnošcu, što povecava njegove zaštitnicke moci. (Alo)
... izazivas, dovodis me u stanje kada sam nemirna iako znas da sam nemocna i ovaj tren ne mogu izvesti nemoguce da ti se nadjem blizu, tijelo zeli jedno, razum govori drugo ... i slatko je to stanje u koje me dovodis, zavlaci mi se ispod koze slatki nemir, lovim se za rijeci kad djela sute, ispijam ih kao vino i pustam u sebe, griju me ... mame osmijeh na lice, bude mastu i prostiru jasne slike ... one koje zivim uz tebe kada me polijezes na bijele plahte i nadvijes se nad mene, kada nam je postelja premalena, pustis trenutak da zivim u iscekivanju iako znam sto ce uslijediti i kako ces me pokoriti onako kako samo ti to znas, kako cu te osjecati svuda po sebi ... naci se u svijetu u kojem zelim biti
Imam potrebu kazniti te, izludjujes me tako, pritisnuti te uz zid i uzeti u jednom trenu sve sto pozelim, do kraja ... i ne bih bila blaga, jer znam da mislost ne primas niti bi ju dao ... znam da zelis biti kaznjen toplinom mojih grudi, ostricom noktiju, snagom stiska, dodirom bradavica, vrelinom prepona, okusom i tezinom tijela mog .... pobacao si toliko slika koje me uzbudjuju, svaku jasno vidim ... osjecam
Nemirna sam, prepona toplih i zeljnih dodira, osjecam svoju vlaznost u trenucima kada me ovako zbunis i pokazujes detalje price koju ispisujes po meni kada me drzis u rukama svojim, kada osjecam tvoj dah na vratu svom i ugriz na ramenu, jezik na grudima dok su mi ruke zarobljene a zelja slobodna ...