Zlatni dan
30.1.2008

Šta to stalno izvlači iz sećanja, zlatom obojen dan.
Kada smo se prvi put poljubili ti i ja.
Slučajni svedoci naše ljubavi, dok odkucava sat.
Poruke na zidu pune nežnosti, ovaj stan.

Kad mi istekne vreme i krenem lagano,
još jednom bih htela da dotaknem samo u mislima
taj savršen dan, dan ljubavi.
Kad mi istekne vreme, ja hoću za sebe
ta dva tri minuta, da mislim na tebe,
pre odlaska u večiti mrak.
Hoću zlatni dan, suncem okupan.

Zašto stalno dolazi pre spavanja, zlatom obojen dan.
Odbačena odeća kraj kreveta, ti i ja.
Zraci sunca, znoj na tvojim leđima i u očima sjaj.
Sveća što dogoreva nad srećnima.
Tužan kraj.

Kad mi istekne vreme i krenem lagano,
još jednom bih htela da dotaknem samo u mislima
taj savršen dan, dan ljubavi.
Kad mi istekne vreme, ja hoću za sebe
ta dva tri minuta, da mislim na tebe,
pre odlaska u večiti mrak.
Hoću zlatni dan, suncem okupan.

B.Veletanlic

Objavio OGNJENA u 20:12 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar



  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se