Znaš, ne volim da dajem sebe i komadiće svoje duše, parčad svojih misli, delove onoga što zovu srce, ni otiske dlanova mi...
Znaš, ne plašim se da ću ih izgubiti, već da neću moći da ih nađem.
Ne plašim se ni da ćeš ih razbiti, već da neću moći da ih sastavim.
Ne plašim se ni da ćeš ih povrediti, već da rane neću moći da zalečim.
Ne plašim se... plašim se... želim...
Želim da mi zamrljaš boje... da te gledam izmaglicom.
Želim da mi zamrsiš misli, da ne mogu da razlučim svoje od onih koje sam ti bespovratno dala.
Želim da mi sve konce pokidaš i da ne budem više pajac.
Želim...
Želim da budem tvoj povetarac u noćima, da ti sa dlanova jedem nar, da ne mogu da smirim damare kad si tu... želim...
Znaš, noćas sam melasa. Teška, spora, lepljiva... obaviću se oko tebe, ući ti u svaku poru i tu zauvek ostati. Nećeš me se otresti.
Noćas sam u mislima tvoja. Urezujem svoje ime ugrizima između tvojih lopatica... nežno...
Noćas sam... svakakva, jer neko, promuklo, peva o večnoj ljubavi... amor, amor...
Nemoj mi biti blizu dok slušam špansku gitaru, kada neko opeva ljubav i ima taj napukli glas... glas koji asocira na smokve, a smokve na... amor, amor...
I da, uzdignuta na prste, polusklopljenih očiju i otvorenih usana, bestidno, lagano pratim ritam... ne bi ni pomislio da umem tako... znaš, kad me vidiš... ne umeš ti da čitaš poglede. To je tvoje prokletstvo.
A znaš, ne volim da dajem, a dala bih ti sve svoje... i tako te zarobila... zauvek... amor, amor...
(Arno Elias feat. Nino – Amor, amor)