Cmizdrava. Can't believe.

Ko ne podnosi cmizdrave žene, neka me zaobiđe.

Jebiga, svakog dana stisnem zube, stavim osmeh na lice i gledam samo napred. Tako već godinama. Na poslu, na ulici, među ljudima. Moram valjda nekad pred nekim i da budem cmizdrava.

Evo, 20 dana je od kako sam sama sa decom. Spolja gledano, sve je ok. Klinci nisu ni bolji ni gori nego što su bili ranije. U školi je sve u redu. Ja provodim istu količinu vremena sa njima kao i ranije. Ali nekad me tako snažno obuzme strah. Onaj trenutak kad shvatim da je sve na meni – njihovo odrastanje, školovanje, vaspitanje. Po dosadašnjem ponašanju njihovog oca, vidim da će im biti instant-tata. Viđa ih otprilike jedan sat nedeljno. Mene ne zove da pita da li su dobro, da li je sve u redu.

Videla sam ga slučajno pre neki dan, kaže kako mu je super samom – radi, spava, ode do kafića, pa opet radi i tako u krug. A ja slušam/gledam i samo kažem „Suuuper! I treba da ti bude leeepo!“ Kakav seronja!

Razmišljam šta će biti ako, ne daj Bože, bude bilo problema sa decom? Hoće li priznati da je i on kriv jer nije učestvovao u njihovom vaspitanju i odrastanju, već je otišavši od mene automatski meni prepustio svaku brigu o njima? Ili će, što je daleko verovatnije, osuti po meni, jer zaboga on je meni ostavio decu, a ja sam ih upropastila?

Znam, ne trebam o tome ni da razmišljam, deca su sjajna i tako će i ostati.

Jebiga, to je jače od mene, taj strah od onoga što može biti.

Davim se u sopstvenim razmišljanjima, jedva dolazim do daha. Plače mi se, osećam se slabom. Ali gutam sopstvene suze, trpim...i tako svaki dan. A onda neka glupost bude okidač i izridam se najstrašnije. Večeras, kad su deca legla, menjam kanale i naletim na glupi reality show menjam ženu. Gledam one očajne domaćice par sekundi, pa vidim njihovu radost pri povratku kući i krenem da plačem, počnem da kukam, da naričem, da jecam...isključim mobilne, otvorim vezu na fiksnom – da nikog ne čujem, da se isplačem do kraja..besna na ceo svet..žena koja plače na menjam ženu – ne mogu da verujem!

 

 

 

Objavio/la BubaErdeljan, 8/4/2008 u 01:24 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 16 ) | Pošalji komentar

Komentari:
au Bubo. dogorelo baš. znaš šta Bubo, gurni glavu pod jastuk i izcmizdri se. jebga... pa kad iziđeš napolje biće ti lakše. valjda. ma serem jebiga. ej gotove su ti čarape bre. aj nabaci jedan kez. :-) aj bre rasplakaćeš nam teču pa nemposle skim da se zezam. oc meeeh :-):-)
Poslao/la Anoniman u 02:23 , 8/4/2008 | Link | |
moj drugar plače kad gleda reklame za kredite... ono, kao život se sređuje, sve dolazi na svoje mesto... i on ima svoje razloge.
ali, proći će ;)
sve je ok dok se boriš. kad prestaneš, onda je gadno.
videćeš da ćeš za par dana da se smeješ tom excesu :))
Poslao/la vojslav u 02:38 , 8/4/2008 | Link | |
Pazi kako je teča imao šesto čulo da će ovde biti suza posle ponoći...?
E, neka si se ti isplakala, zdravije je. A i ljudskije, valjda.
I šta kažeš, malo kafići, malo izlasci, malo radim, malo šetam...? ccc...
A za to što gledaš budalaštine tipa „Menjam ženu“ i „Veliki brat“, o tom ćemo
drugi put, neće još i teča noćas na muku da ti staje...
Poslao/la rastuženi teča u 02:51 , 8/4/2008 | Link | |
jebote miš, napravio sam palačinke. baš malopre, saće da jedemo. jel kasno? ma nije.
Poslao/la Anoniman u 02:55 , 8/4/2008 | Link | |
И треба да плачеш кад си налетела на ту глупост ;)
Како год чинила неко ће ти наћи ману, мани се ћорава посла. Буде све у реду онда када си ти у реду, то је деци мотив и окидач. Паметни су клинци.Тако да.. шта је ту је, знаш како и зашто је дошло, и сходно томе само ти имаш моћ да изађеш као господар сопственог живота. Ајде.. није све тако црно.. и ја сам дете среће, љубави твоје зрно, знај убити ме неће.. певушимо и кафаримо, добро јутро :)
Poslao/la DjMilena u 06:36 , 8/4/2008 | Link | |
u ovakvoj situaciji je uvek pitanje - šta reći?
Da li ćutati ili na osnovu ličnog, ili poznatog iskustva kao primer, dati preporuku ili savet ili sve kao neki pokušati podvesti pod zahebanciju iliti poseban vid parafilosofije???
Teška je to situacija naravno, onome koje vaspitan i odgovoran i treba imati visok senzibiletet da bi se razumela u potpunosti..
Elem, uveren sam da deca koju podiže neko sa takvim načinom mišljenja, teško mogu biti loše vaspitana, a nema deteta koje ne pogreši, ma kako i ma ko ga vaspitavao pa je iskreno nepotrebno da se sekiraš zbog toga...
Činjenica da si prihvatila tu visoku odgovronost, je za tebe sasvim dovoljno opravdanje pred normalnim i časnim ljudima i ovo ti govorim iz pozicije uspešnog roditelja, koji je sve to već prošao hvala Bogu, a ako je neko zloća on će ti naći zamerku pa kako god - čak i ovde na ovom pisaniju i na to zbilja ne trebaš trošiti energiju..
Uživaj u životu, jer imaš veliki razlog da se ponosiš sobom i uveren sam da će tvoja dečica i te kako umeti da cene tvoj trud i da će te razumeti potpuno, i biti srećni, i zahvalni što imaju takvu mamu..:o)
Poslao/la kojak u 11:11 , 8/4/2008 | Link | |
ej tečo barabo. vidi kako si neozbiljan. ne zahebavaj se sa Bubom, znaš?! Bubo ja te wojim puuuno, najpunije. a i teča te woji stoposto, samse zajebava tu i biva neozbiljan. al tuj su i ozbiljni a-zahebanti! lepa dan Bubo, Bubice mila i draga...
:-)
Poslao/la Anoniman u 12:21 , 8/4/2008 | Link | |
I meni je Buba baš drag lik. A ne vidim šta je teča ružno rekao, kad je teča jedan baš osećajan lik...? Nije delio "savete", nije navijao, eto... Ne daj se, Buba!:)
Poslao/la Sabahudin u 12:25 , 8/4/2008 | Link | |
pa ne znam ja. al kaže brendi da je tu neko zahebant i da zeza Bubu našu. ko zeza Bubu, a? a? da se javi na recepciju odma! inačeee. mhm će da bude.
Poslao/la Anoniman u 12:37 , 8/4/2008 | Link | |
ekseru, čekam čarape i palačinke i lolim i ja tebe:) Eto ga i kezzz
tečo - stvarno ste neverovatno ozbiljan zajebantski tandem, ti i anonimus ekser.
vojo, jes vala, panta rei. A boriću se dok sam živa!
Milenice, ma nije sve tako crno. Manuću se ćorava posla, samo da kupim malo vremena.
kojak, hvala na svim tim lepim rečima. Al da znaš da nekad poželim da sam malo manje odgovorna.

Poslao/la BubaErdeljan u 12:38 , 8/4/2008 | Link | |
da se ne plašiš bila bi nerazumna , razumno je biti zabrinut i ponekad zastati...ali nastaviti jer nema drugog puta ...ići ići....život će se pobrinuti da nagrade budu adekvatne patnji koju smo prošli...sretno
Poslao/la Nurlisoul u 14:21 , 8/4/2008 | Link | |
Nurli, o da, stvarno mislim da sam razumna...i nadam se boljem! Pozz
Poslao/la BubaErdeljan u 20:03 , 8/4/2008 | Link | |
e, zaboravih da te pitam: el voliš ti onaj film Čudesna sudbina Amelije Pulen? ja ga obožavam, i mogu da ga gledam jednom mesečno.
Poslao/la teča sa dunava u 23:28 , 11/4/2008 | Link | |
Ma šta kažeš, baš taj obožavaš, a???
Samo ti zezaj. Proći će moja žuta minuta. A onda si gotov:)
ok, možda i zavolim taj film:)
Poslao/la BubaErdeljan u 00:52 , 12/4/2008 | Link | |
ne šalim se, taj film prosto obožavam. nekako je sav nabijen nekom silnom pozitivnom energijom, on prosto zrači... njime lečim svoje "žute minute". naidju i meni.
pozzz.... :)
Poslao/la teča sa dunava u 01:07 , 12/4/2008 | Link | |
jbg, a ja u žutim minutama gledam one uz koje plačem od početka do kraja- jesen u njujorku, društvo mrtvih pesnika, legends of the fall...
loša mi taktika, jel da?
glupo žensko.
Poslao/la BubaErdeljan u 01:20 , 12/4/2008 | Link | |
[ Prethodna strana ] [ Strana 5 od 13 ] [ Sledeća strana ]

  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se