Znas, ja ne znam da brojim UNAZAD, ne vidim DALEKO, i ne vidim UVEK SVE boje... Ipak, ne prodajem strahove za snove... I nikad necu.
3/1/2008
DREAMCATCHER*

Vreme je.
Vec sam odavno budna...
Gorim...
Novo jutro, isti stari nemir...
Novo jutro, ista zelja...
On uklanja maglu sa ociju,
i pogleda me,
cudnom mesavinom boli i neme ceznje...
Moli pogledom.
Moli za jedan sekund tog sna.
Zna odgovor.
Mnogo je...
Ne.
Obecala sam vec.
Pridje blize
i ponovo me pogleda...
besno i nezno...
Mozda ipak nekad...?
Ne, ne...Nikada.
Vec sam obecala.
Hajde sada...
Vreme je.
Poslednji put zadrhtim
dok se svih milion boja bola
pretvara u sivu u njegovom pogledu,
i zauvek nestaje...duboko u meni...
Tu je njegov dom.
On to ZNA.

Objavio Lela u 19:00 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (4)
Komentari:
Pošalji komentar
..obecanje - zavet - ljubav..
ponekad iskushenje bude suvishe jako da bi smo odoleli i ponosimo se sobom ako uspemo, jer verujemo da smo jaki,a da li smo bash uvek u pravu...?..:))
Poslao kojak u 19:59, 3/1/2008 | Link | |
Lepse je hodati suncanom stranom ulice...bar mi se tako cini u ovom trenutku...;)
Poslao Lela13 u 22:03, 4/1/2008 | Link | |
Lela tagovana si :))
Poslao mephistopheles u 19:28, 7/3/2008 | Link | |
Hm...:)
Smem li da potpisem ono sto si rekao..."Nemam pojma sta je tagovanje"... ;)
Poslao Lela13 u 19:38, 7/3/2008 | Link | |


Pošalji komentar
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se