Taj 27. jul se bliži a ja ne mogu da se smirim. Po ceo dan mislim na to takmičenje. Plivaću delfin i kraul na 100m. Jeste li se ikad osećali tako umorno da biste radije izdahnuli? Jeste li posle tog umora osetili ukus pobede? Taj ukus možeš osetiti kada stigneš na cilj izmoren,znajući da si dao/dala maksimum od sebe. I veoma je slatko. Ja nisam tip osobe koji želi pobedu po svaku cenu. Normalno da želim da pobedim,ali ja dajem sve od sebe,a to se vidi u zadnjih 10-15m kada crpim snagu čak iz petnih žila i koristim je da stignem do cilja. A to što na kraju trpim bol u mišićima i borim se da dođem do daha mi nije bitno. Ne obraćam mnogo pažnju na to jer znam da sam se izborila i uložila maksimalan trud. Evo treniram naporno iz dana u dan. U vodu ulazim odmorna i spremna a iz vode izlazim slabašna kao malo mače. Sada sam usredsređena samo na to takmičenje. Imam još jedno u avgustu i možda plivački maraton ovde u mom gradu. Ne mogu da dočekam nedelju!!!!