Ostajati do kasno u noc na kompjuteru, debljati se od grickalica i koka kole je nesto sasvim prirodno, vrlo prisutno stanje odrzavanje kondicije i prisutnosti na svojim omiljenim blogovima, kanalima za chat ili piskaranje nekih nazovi prica, pesmica kao i nekih tekstova zbrda odozdola, kako nekom na um padne. Otudjenje ili beg od svakodnevice i povlacenje u neki po malo fantastican svet gde se nesto desava ili se to piscu i citaocu samo cini po mesecini da je Net mesto gde su prisutni ljudi koji su tu dosli sa nekom svrhom i namerom. Mozda je to jedna zabluda ili jedna od novih strasti i navika koju smo polako stekli dopisivanjem sa nekim od nazovi prijatelja koje i ne poznajemo u stvarnosti a sa kojim smo razmenili slike i sa kojim do tankih creva razmenjujemo svoje utiske i prepricavamo svoja svakodnevna desavanja ili iznosimo na neki cudan nacin kao u nekom iskrivljenom ogledalu svoje zivotne probleme skrivajuci se iza nekih nadimaka koji manje ili vise odslikavaju nasu zelju da budemo prepoznati u mnostvu mnogih koji imaju sta da kazu i sa kojim vredi razmeniti koju rec ili trositi svoje svako vecernje ili jutarnje vreme na chatu. Postoje oni koje bih nazvao vecernjaci, oni sto samo uvece pristupaju internetu i komunikaciji sa drugima. Oni koje svrastavam u jutrenjaci, su oni koji ne idu nigde od kuce, slobodni ko ptica, pre nego sto sat otkuca podne vec ce imati dobar cug iz velike solje za kafu i na metre slajfni na nekom od kanala gde ce se kao po obicaju voditi neki razgovori koji kao da imaju neki smisao i neku svrhu a u sustini su obicna naklapanja, prosipanje nekih duhovitosti ili ulepsavanje dana u sukobima sa onima koji dolaze sa namerom da izazovu reakciju nekih likova jer sami ne uspevaju da popune prostor svoje dosade nekim sadrzajima pa je naj bolji nacan naci nekoga za neku svadju ili vredjanje kad vec u zivotu su stavljeni od mnogih na ignore. Mnogi likovi ili bolje receno nickovi-nadimci mogu biti vrlo zavisni tako da samo jedan dan blokiranog interneta kod njih izaziva blagi uzas. Kvar komjutera je vec katastrofa, a spaljeni hard disk sa mnogim
mailovima i logovima u kojima su zapisane mnoge konverzacije je ravan nekom samoubistvu ili ubistvu od treceg lica iz nehata. Vreme koje se trosi na nase navodne prijatelje, dugi pozdravi i oprastanja, intimiziranja i uveseljavanje drustva koje se skupilo i ceka da neko da slagvort za neku temu ili da prospe neke od svojih bisera koji ce biti vrlo zapazeni. Cutanje na mestima za komunikaciju na Netu je ili zauzetost lica svakodnevnim obavezama, moguca zauzetost razgovorom sa jednim licem na PVT odnosno onim kome damo prednost ili vreme da nam trosi svojim temama, nebuloznim pitanjima, seksulanim porukama ili jednostvno vulgarnom recniku vredjanja kada se pominju i otac i majka i familija i blizi srodnici. Sestro slatka, duso moja, pile moje, nesreco muska, komsija sa pedigreom, moja maca su sve primeri izbrani ili slucajno napisani koji odslikavju i neoslikavaju kako se intimiziraju u svojim kontaktima. Ljubavne izjave tipa, pocesi me, pipni me, ljub ljub, dragi dragi oci moje, nema te nema sreco, ajde da ludujemo, volim te ko Milku sa grozdjem su samo neke smisljene porukice, sifrice kojima se daje do znanja da smo sa nekim na pertu, da se kuckaju vec poduze vreme i
svaki upad padobranca nepozeljne osobe je ravan svetogrdju jer time se prekida ustaljen ritam u kojem treba sto na sat izbaciti na stotine sala, ispricati sve svoje probleme do detalja, izjadati se zbog svoje sudbine i plozaja u porodici i drustvu. Sanjari drugih prostora, putnici koji ne putuju ali bi, da mogu, oni koje interesuje kako je tamo preko bare. Oni koji bi da skopaju nekog da im nabavi vizu i garantno pismo, ako je lud naravno nepoznatim facama bilo sto da grantuje, je sve sto izaziva smeh kod posmatraca ti nezadovoljnika svojim zivotom i izjave tipa, sutra ili za mesec dana picim preko grane, idem pa sta bude jer i ovde neznam stacu sa sobom. Sve je to smesno ili zalosno, ponekad i tuzno jer pokazuje da stvarnost u kojoj su ti likovi koji to pisu su u nekom paranoja stanju, da im je sve ovde lose a da im je sve tamo super. Oni koji su vec tamo jos vise podhranjuju svojim izjavama tipa, kako im je tako dobro za vrlo kratko vreme za neverovati su vecinom skrivene frustracije tipa, sad si ovde gde jesi pa cuti a da ti je bolje nije, jer ovde radis kao skotina, za neke pare koje i ne vidis jer sve sto imas je kredit koji ces da otplacujes dok imas snage da gledas na oci dok radis dva ili tri posla sto kod kuce, cuj kuce je naziv za stari kraj gde se ili malo radi ili se svaki ozbiljniji rad sa vecim radnim vremenom racuna u robovanje poslu, koji je gotovo nikako placen ili je samo izgovor da se pobegne od kuce. Pokrivanje svojih lazi je vrlo vest manevar da se ne kaze kako nam je zaista vec onako kako bi zeleli da bude a to ni blizu nije u stvarnosti. Upoznao sam mnogo ljudi sklonih depresiji, razocaranih zivotom, ljude koje je zivot samleo i unistio, koje je terao kroz iglene usi, one koji su svoju snagu potrosili na druge, na neku lenju i beskorisnu decu koji su vec prilicno godina stracili na spavanje, muvanje, lutanje po gradu, od prijatelja do prijatelja, na trazenje posla koji odgovara a koga nema i nece ga ni biti. Piajnstvo, ili opijenost sobom, u meri samog vrha svakog smisla karakterise one koji vise neznaju ni sta ocekuju, ni cilja ni svrhe svojega stremljenja u svojoj svakodnevici. Zivot od danas do sutra, parazitski nacin, okaci se nekom o grbacu da ne bi radio nista, ili tipa neko je uvek kriv sto mi je tako lose pa nek placa. kad se ima moze se, moze mi se, nisam lud da se cimam po autobusima po naj guzvi, ili da ustajem ko vampir u zoru da idem da me smara neki polupismenm seljak. Vrlo poznate konstatacije i aluzije da se na nekim mestima nalaze nesposobni i glupi a pametni vataju zjala po kaficima ili slusaju muziku ili se danonocno dopisju sa nekim priateljima sa kojima igraju neke igrice koje vise odgovaraju desetogodisnjem detetu nego odrasloj osobi. Ok. Dobro. Al neka, tako je to
nije drugacije nigde, neko se snadje, a snalazenje je vrlo pozeljno jer sci bi da se snadju i promene svoj zivot na bolje, kupuju skupu garderobu ili menjaju skupe automobile i dzipove. I tata bi sine, al ni sin ni tata neznaju da se snadju pa se trazi trik koji dovodi do promene, jer slaba je vajda popunjavanja tiketa ili poseta obliznjoj kladionici u kojoj se mozda krije odgovor i resenje koga vise nema. Majko moja, samo se mislim, samo se pitam koja je glupost verovanje da se pomeranje sa mrtve tacke i zamena prezivlajvanja nekim zivotom koji ima neki drugi pravac je samo na filmu moguc za mnoge a svi b9i a neznaju kako. Po pravilu smo mnogo pametni da druge savetujemo, da ucimo, da se predstavljamo vrlo uspesnim i produktivnim samo su nam rezultati i sama praksa nesto u neskladu al nema veze. Poza i gluma je bitnija. Vaznije je kako me vide nego sto sam zaista u stvarnosti. Neka samo danas u necijim ocima budem neki lik kao iz serije ili sa nekih strana zute stampe pa nek ide zivot. Zapusen nos, bol koji izazivaju pokvareni zubi, glad koju ne utoli nikakva hrana, pluvanje po drzavi i politicarima koji su preplaceni i najvise krivi jer su se presaltovali sa slaboplacenih poslova u dobre kabinete sa sekretaricam koje nose minice i koje eto ne moraju da zovu poslovnom pratnjom. Neko se ozeni, pa se smiri, neko se ne ozeni pa mu dodje na isto. I onima koji se bakcu sa slinavom decom i menjanjem pelena i oni koj sa visine gledaju na te koji tako mladi vec upregnuti dobijaju prve sede i trpe svoje prilicno udebljane zene koje su kolko juce bile vitke pa se od dobrog zivota opsutile i eto sad morqju i garderobu da menjaju i svoj imidz da oblikuju prema svojoj pozamasnoj poajvi. A vec da se lazemo necemo zar ne, i oni koji se malo vise prihvate canka i kasike, krkaju mesine, zevaju u tv i locu pivo vrlo brzo lice na svoju bolju polovinu pa vrlo brzo su vrlo pristao par koji ne odudara od normalnog da se u nekim godinama dobije napred bojler a nazad grba ali na donjem delu ledja. Majstori smo mi. Sve radimo i samo malo alata i vec se moze dati oglas u kojem se radi sve i svasta, kako kada i zavisno od nesrecnika koji veruju da ce u oglasima naci nekog stvarno za neki ozbiljan posao. Obicno su to oni nezaposleni koji bi da se snadju i popune kucni budzet, ili oni koji stvarno veruju da se sa torbom alata moze odglumiti spremnost da se urade mnogi poslovi za koje se izdaju svojim majstorskim umijecem. Nije retko da se izgovori za neuradjene poslove nalaze u onom koji je takve poslove i trazio pa nije imao srece pa natrcao na nekog ko ga je ojadio i morao da se raspravlja pri isplati za uradjeno a nista nije uradjeno kako treba i sve treba obicno raditi ponovo. Nasa stvarnost, nas mentalitet, nasa beda, nasa naivnost da prodjemo jeftinije. Nasa vera i neznanje nas teraju da padamo na istim greskama, da placamo cehove koje nismo napravili.
Na svetu nam nema ravnih da prezivimo, sa nikakvim radom, sa malo para da sta cak vise i naizgled zivimo vrlo lepo i zadovoljno. Mi smo carevi zadovoljavanja svojih prohteva, ne odricemo se nicega po svaku cenu zivimo izvan okvira moguceg. Placamo neke velike racune, zaduzujemo se sa dugovima koje jedva ili nikako ne mozemo vratiti. Kamate nam stezu omcu a nove banke nas drze vec na lancu i podsticu nasu glad i veru da se moze ziveti ekstra, ziveti bogovski, na kredu, od nezaradjenog, a obicno djavo dodje da naplati svoje i onda se grca dok se cupamo, iz g..na u koja smo tako naivno i broz upali da se prosto u cudi nadjemo kad nam saopste da smo u takvom minusu koji ni nikakva plata ne moze da pokrije. Masala. Kad prljava voda dodje do grla pa pocnemo da se davimo onda nam je svako kriv. Svakome se jadamo da eto moramo da oduzujemo nagomilane dugove, da cene nas ubise, da auto nam ima celave gume i nemamo ni za registraciju. Prodati. prodati nesto. Tooo. Auto. Stan. Slike ako nisu bezvredni fotosi dede i babe sa vencanja uvecanih i nasminkanih kao za slikanje. Prodatii se za sitno samo da se dug vrati. A karakter, koga briga za
karakter, za varanje onih koji pozamljuju lakoverno onima koje vise nema kuce zasta da ujede. Pozajmi od jednog da vratis drugom.Pravi recepte. Pa vise neznas kome si vratio i kome dugujes. Sve u krug. Svi od nekog neku sumu pozajmljuju, od banke od komsije, kuma, oca ili brata. Nasledje. Ceka se nasledje. Da se lkrcmi nezaradjeno, da se proda ocevina, majcevina, ujcevina, stricevina, zenino, tastino. Da se proda i zivi bogovsi dok se ne sprca i zadnji dinar, na polovne automobile, na putovanja, na zivot preko gubera pa da se opet zivi po meri kad se sve to lepo istrosi, zatvore sve male i velike slavine odakle cure dinari i evri pa polako se pocne prebsabirati sitnina iz dzepova za hleb i mleko, za kilogram kromira i tako skupu hranu koja kao de se prozivodi na mesecu pa se spejsatlom transportuje na nase pijace gde se preprodavci predstavljaju kao proizvodjaci a seljaci vise i ne zalaze jer nemaju vremena da prodaju kilogram luka i tri veze rotkvica kad im kisne nebalirana lucerka. Oni to lepo prodaju na noge. Dodju im na noge na kapiju, na vrata sa sleperima, kombijem i tovare a cena je niza mnogo niza prepolovljena ili samo da nije dzabe jer toga u sezoni ima mnogo pa preprodavac mora da spusta cenu svemu a na pijacam da je zida jer ziveti od tudjeg znoja je najbolje snalazenje, tu se ne trosis. Drugi posejao. Drugi ovrsio. Drugi spakovao a na tebi je saqmo da to prodas. I para na paru, na kamaru. Od jaja. Od uvezenih banana, od kivija iz Kaludjerice, od salate, od krastavaca i kupusa. Svega ima. Svega. Da je para. I sve se to proda. Svaka roba ima svoga kupca. Ono sto neko zaobilazi u sirokom luku. Lubenice u doba godine kad samo da su avionom dosle, grozdje i juzno voce i sve to neko kupi i sladi se a neko gleda i hvata zazubice i ceka da se snadje pa da u kesu turi nesto sto prizeljkuje a para za to nema i nece ih ni biti kako izgleda...
mailovima i logovima u kojima su zapisane mnoge konverzacije je ravan nekom samoubistvu ili ubistvu od treceg lica iz nehata. Vreme koje se trosi na nase navodne prijatelje, dugi pozdravi i oprastanja, intimiziranja i uveseljavanje drustva koje se skupilo i ceka da neko da slagvort za neku temu ili da prospe neke od svojih bisera koji ce biti vrlo zapazeni. Cutanje na mestima za komunikaciju na Netu je ili zauzetost lica svakodnevnim obavezama, moguca zauzetost razgovorom sa jednim licem na PVT odnosno onim kome damo prednost ili vreme da nam trosi svojim temama, nebuloznim pitanjima, seksulanim porukama ili jednostvno vulgarnom recniku vredjanja kada se pominju i otac i majka i familija i blizi srodnici. Sestro slatka, duso moja, pile moje, nesreco muska, komsija sa pedigreom, moja maca su sve primeri izbrani ili slucajno napisani koji odslikavju i neoslikavaju kako se intimiziraju u svojim kontaktima. Ljubavne izjave tipa, pocesi me, pipni me, ljub ljub, dragi dragi oci moje, nema te nema sreco, ajde da ludujemo, volim te ko Milku sa grozdjem su samo neke smisljene porukice, sifrice kojima se daje do znanja da smo sa nekim na pertu, da se kuckaju vec poduze vreme i
svaki upad padobranca nepozeljne osobe je ravan svetogrdju jer time se prekida ustaljen ritam u kojem treba sto na sat izbaciti na stotine sala, ispricati sve svoje probleme do detalja, izjadati se zbog svoje sudbine i plozaja u porodici i drustvu. Sanjari drugih prostora, putnici koji ne putuju ali bi, da mogu, oni koje interesuje kako je tamo preko bare. Oni koji bi da skopaju nekog da im nabavi vizu i garantno pismo, ako je lud naravno nepoznatim facama bilo sto da grantuje, je sve sto izaziva smeh kod posmatraca ti nezadovoljnika svojim zivotom i izjave tipa, sutra ili za mesec dana picim preko grane, idem pa sta bude jer i ovde neznam stacu sa sobom. Sve je to smesno ili zalosno, ponekad i tuzno jer pokazuje da stvarnost u kojoj su ti likovi koji to pisu su u nekom paranoja stanju, da im je sve ovde lose a da im je sve tamo super. Oni koji su vec tamo jos vise podhranjuju svojim izjavama tipa, kako im je tako dobro za vrlo kratko vreme za neverovati su vecinom skrivene frustracije tipa, sad si ovde gde jesi pa cuti a da ti je bolje nije, jer ovde radis kao skotina, za neke pare koje i ne vidis jer sve sto imas je kredit koji ces da otplacujes dok imas snage da gledas na oci dok radis dva ili tri posla sto kod kuce, cuj kuce je naziv za stari kraj gde se ili malo radi ili se svaki ozbiljniji rad sa vecim radnim vremenom racuna u robovanje poslu, koji je gotovo nikako placen ili je samo izgovor da se pobegne od kuce. Pokrivanje svojih lazi je vrlo vest manevar da se ne kaze kako nam je zaista vec onako kako bi zeleli da bude a to ni blizu nije u stvarnosti. Upoznao sam mnogo ljudi sklonih depresiji, razocaranih zivotom, ljude koje je zivot samleo i unistio, koje je terao kroz iglene usi, one koji su svoju snagu potrosili na druge, na neku lenju i beskorisnu decu koji su vec prilicno godina stracili na spavanje, muvanje, lutanje po gradu, od prijatelja do prijatelja, na trazenje posla koji odgovara a koga nema i nece ga ni biti. Piajnstvo, ili opijenost sobom, u meri samog vrha svakog smisla karakterise one koji vise neznaju ni sta ocekuju, ni cilja ni svrhe svojega stremljenja u svojoj svakodnevici. Zivot od danas do sutra, parazitski nacin, okaci se nekom o grbacu da ne bi radio nista, ili tipa neko je uvek kriv sto mi je tako lose pa nek placa. kad se ima moze se, moze mi se, nisam lud da se cimam po autobusima po naj guzvi, ili da ustajem ko vampir u zoru da idem da me smara neki polupismenm seljak. Vrlo poznate konstatacije i aluzije da se na nekim mestima nalaze nesposobni i glupi a pametni vataju zjala po kaficima ili slusaju muziku ili se danonocno dopisju sa nekim priateljima sa kojima igraju neke igrice koje vise odgovaraju desetogodisnjem detetu nego odrasloj osobi. Ok. Dobro. Al neka, tako je to
nije drugacije nigde, neko se snadje, a snalazenje je vrlo pozeljno jer sci bi da se snadju i promene svoj zivot na bolje, kupuju skupu garderobu ili menjaju skupe automobile i dzipove. I tata bi sine, al ni sin ni tata neznaju da se snadju pa se trazi trik koji dovodi do promene, jer slaba je vajda popunjavanja tiketa ili poseta obliznjoj kladionici u kojoj se mozda krije odgovor i resenje koga vise nema. Majko moja, samo se mislim, samo se pitam koja je glupost verovanje da se pomeranje sa mrtve tacke i zamena prezivlajvanja nekim zivotom koji ima neki drugi pravac je samo na filmu moguc za mnoge a svi b9i a neznaju kako. Po pravilu smo mnogo pametni da druge savetujemo, da ucimo, da se predstavljamo vrlo uspesnim i produktivnim samo su nam rezultati i sama praksa nesto u neskladu al nema veze. Poza i gluma je bitnija. Vaznije je kako me vide nego sto sam zaista u stvarnosti. Neka samo danas u necijim ocima budem neki lik kao iz serije ili sa nekih strana zute stampe pa nek ide zivot. Zapusen nos, bol koji izazivaju pokvareni zubi, glad koju ne utoli nikakva hrana, pluvanje po drzavi i politicarima koji su preplaceni i najvise krivi jer su se presaltovali sa slaboplacenih poslova u dobre kabinete sa sekretaricam koje nose minice i koje eto ne moraju da zovu poslovnom pratnjom. Neko se ozeni, pa se smiri, neko se ne ozeni pa mu dodje na isto. I onima koji se bakcu sa slinavom decom i menjanjem pelena i oni koj sa visine gledaju na te koji tako mladi vec upregnuti dobijaju prve sede i trpe svoje prilicno udebljane zene koje su kolko juce bile vitke pa se od dobrog zivota opsutile i eto sad morqju i garderobu da menjaju i svoj imidz da oblikuju prema svojoj pozamasnoj poajvi. A vec da se lazemo necemo zar ne, i oni koji se malo vise prihvate canka i kasike, krkaju mesine, zevaju u tv i locu pivo vrlo brzo lice na svoju bolju polovinu pa vrlo brzo su vrlo pristao par koji ne odudara od normalnog da se u nekim godinama dobije napred bojler a nazad grba ali na donjem delu ledja. Majstori smo mi. Sve radimo i samo malo alata i vec se moze dati oglas u kojem se radi sve i svasta, kako kada i zavisno od nesrecnika koji veruju da ce u oglasima naci nekog stvarno za neki ozbiljan posao. Obicno su to oni nezaposleni koji bi da se snadju i popune kucni budzet, ili oni koji stvarno veruju da se sa torbom alata moze odglumiti spremnost da se urade mnogi poslovi za koje se izdaju svojim majstorskim umijecem. Nije retko da se izgovori za neuradjene poslove nalaze u onom koji je takve poslove i trazio pa nije imao srece pa natrcao na nekog ko ga je ojadio i morao da se raspravlja pri isplati za uradjeno a nista nije uradjeno kako treba i sve treba obicno raditi ponovo. Nasa stvarnost, nas mentalitet, nasa beda, nasa naivnost da prodjemo jeftinije. Nasa vera i neznanje nas teraju da padamo na istim greskama, da placamo cehove koje nismo napravili.
Na svetu nam nema ravnih da prezivimo, sa nikakvim radom, sa malo para da sta cak vise i naizgled zivimo vrlo lepo i zadovoljno. Mi smo carevi zadovoljavanja svojih prohteva, ne odricemo se nicega po svaku cenu zivimo izvan okvira moguceg. Placamo neke velike racune, zaduzujemo se sa dugovima koje jedva ili nikako ne mozemo vratiti. Kamate nam stezu omcu a nove banke nas drze vec na lancu i podsticu nasu glad i veru da se moze ziveti ekstra, ziveti bogovski, na kredu, od nezaradjenog, a obicno djavo dodje da naplati svoje i onda se grca dok se cupamo, iz g..na u koja smo tako naivno i broz upali da se prosto u cudi nadjemo kad nam saopste da smo u takvom minusu koji ni nikakva plata ne moze da pokrije. Masala. Kad prljava voda dodje do grla pa pocnemo da se davimo onda nam je svako kriv. Svakome se jadamo da eto moramo da oduzujemo nagomilane dugove, da cene nas ubise, da auto nam ima celave gume i nemamo ni za registraciju. Prodati. prodati nesto. Tooo. Auto. Stan. Slike ako nisu bezvredni fotosi dede i babe sa vencanja uvecanih i nasminkanih kao za slikanje. Prodatii se za sitno samo da se dug vrati. A karakter, koga briga za
karakter, za varanje onih koji pozamljuju lakoverno onima koje vise nema kuce zasta da ujede. Pozajmi od jednog da vratis drugom.Pravi recepte. Pa vise neznas kome si vratio i kome dugujes. Sve u krug. Svi od nekog neku sumu pozajmljuju, od banke od komsije, kuma, oca ili brata. Nasledje. Ceka se nasledje. Da se lkrcmi nezaradjeno, da se proda ocevina, majcevina, ujcevina, stricevina, zenino, tastino. Da se proda i zivi bogovsi dok se ne sprca i zadnji dinar, na polovne automobile, na putovanja, na zivot preko gubera pa da se opet zivi po meri kad se sve to lepo istrosi, zatvore sve male i velike slavine odakle cure dinari i evri pa polako se pocne prebsabirati sitnina iz dzepova za hleb i mleko, za kilogram kromira i tako skupu hranu koja kao de se prozivodi na mesecu pa se spejsatlom transportuje na nase pijace gde se preprodavci predstavljaju kao proizvodjaci a seljaci vise i ne zalaze jer nemaju vremena da prodaju kilogram luka i tri veze rotkvica kad im kisne nebalirana lucerka. Oni to lepo prodaju na noge. Dodju im na noge na kapiju, na vrata sa sleperima, kombijem i tovare a cena je niza mnogo niza prepolovljena ili samo da nije dzabe jer toga u sezoni ima mnogo pa preprodavac mora da spusta cenu svemu a na pijacam da je zida jer ziveti od tudjeg znoja je najbolje snalazenje, tu se ne trosis. Drugi posejao. Drugi ovrsio. Drugi spakovao a na tebi je saqmo da to prodas. I para na paru, na kamaru. Od jaja. Od uvezenih banana, od kivija iz Kaludjerice, od salate, od krastavaca i kupusa. Svega ima. Svega. Da je para. I sve se to proda. Svaka roba ima svoga kupca. Ono sto neko zaobilazi u sirokom luku. Lubenice u doba godine kad samo da su avionom dosle, grozdje i juzno voce i sve to neko kupi i sladi se a neko gleda i hvata zazubice i ceka da se snadje pa da u kesu turi nesto sto prizeljkuje a para za to nema i nece ih ni biti kako izgleda...
