Monday ...Kulušić ( klub )...
GSC ('Glazbeno-scenski centar') Kulušić u Hrvojevoj 6 (a blizu Kulušićeve ulice!), kultno mjesto moje adolescencije. Kolokvijalno ime 'Zebra' zbog dugačkog crteza iste životinje na zidu u kafeu kluba, koji je bio u prednjem dijelu, čim se uđe pa na desno. Iako nominalno u vlasnistvu valjda SSO-a, sjećam se da je alfa i omega kluba bio Tomo in der Muhlen, muzičar i snimatelj. U Kulušiću sam gledao na stotine koncerata valjda. Jedamput, blesirao sam se u kafeu prije nekog koncerta i jedan moj frend, koji je tu dosao prvi put rekao mi je nešto kao 'daj, prestani'. Ja sam mu odgovorio da je to moje mjesto i da tu radim šta hoću. Takav je to bio klub. Karte su uvijek bile iste - imale su po cijeloj duzini fotku ženskog prsta sa u crveno lakiranim noktom. Kad bi se otkinuo 'kupon', nestao je i nokat. Još uvijek čuvam štosove tih karata. U Kulušiću su snimljeni najpoznatiji albumi uzivo domaćeg rocka (Film, Bijelo dugme, Azra, Leb i sol, EKV, El.org., Le cinema,...) pa je netko inteligentan (hvala mu) koju godinu prije sranja na zidove u lobiju povješao okvire u kojima su bili omoti tih albuma.
Neke od uspomena, medju nebrojenim, ovako na pamet: umjesto jednog koncerta u nekoj velikoj dvorani, Leb i sol, Ekatarina Velika i Film - sviraju serije koncerata u Kulušiću, po tjedan dana svaku vecer!; Elvis J. Kurtovich (& his meteors), prvi koncert u Zagrebu; manifestacija 'Bolje vas našli' (beogradski bandovi u Zagrebu), engleske punk grupe Angelic Upstarts, UK Subs i GBH; Kojini koncerti; Psihomodo Pop prvi solo koncert (šibaju nas Radas i njegovi poslije koncerta i skidaju nam bedževe); Zabranjeno pušenje s Kusturicom na basu (Nele prije giga jede burek i jogurt, Kusta ga kinji, a Nele odvraća otprilike:'jebe se tebi, ti imaš tetku u Zagrebu'); Cane iz Partibrejkersa poslije koncerta stoji sam ispred kluba. Zima, a Cane u tankoj šulji, mokar skroz, diže se para s njega. Picek ga zica pare, on vadi sto soma, onu sivu novčanicu i daje mu. Blue moon i rockabilly cure, Divljak i Gangster ('solo cager'); Polet platzovi; YURM-ovi; i naravno - sve maštovite najave Dražena Vrdoljaka...
Kulušić je čujem preuređen, a ja nemam srca da, kad dođem u Zagreb, odem tamo.
Na šanku je radio Štef. Sad je taksist. Koncerti. Sjećam se "Idola".Tamo smo odlazili poslije škole i kad bi markirali. Bilo je to vrijeme "kulture", usmjereno nas je obrazovala za stručne radnike za TV i film. Predavali su nam ljudi sa Zagrebačke televizije. Jedan je od njih bio organizator koprodukcija, pokojni Prnjak. Zvali smo ga profesore, a ne znam je li čovjek završio srednju školu.
----------------
Moja generacija je onda predratna koja je ružila Kulišićem krajem 80-tih...četvrtkom Sound and vision...u ponoć Partibrejkersi "Kreni prema meni" i onda opće ludilo...uvijek su me živcirali nabildani konji na ulazu...iako su imali jednog zgodnog iz Osijeka studenta arhitekture koji mi je snimao kazete...hm...Davno davno bilo je ...naseg leta secam se ....
------------------------
Krajem 80-tih Kulušić je ugostio neka od vodećih svjetskih imena i to u vrijeme kada su bili na vrhuncu snage. Spomenut ću samo Pixies jer sam izašao na naslovnici večernjaka među publikom u prvom redu. Kulušić je bio klub sa najboljim zvukom u Zagrebu i šire, a provod kada nije bilo koncerta bio je bolji u Lapu i Jabuci. Prošle godine je u Kulušiću bila smještena neka opskurna vjerska zajednica a danas je zatvoren. Sve je to zato što mu je vlasnik jedan žešći primitivac koji navodno drži i Lap (ali ga je iznajmio) i još par kultnih mjesta a Grad Zagreb, odnosno Ured za kulturu ne čini apsolutno ništa za revitalizaciju tih prostora. Moj prijedlog: Grade Zagrebe kupi Kulušić i daj ga nekome ispod 40 godina na upravljanje i plaćaj osnovne troškove... da, da čisto po socijalističkom sistemu jer za ovakve primjere drugačija rješenja dovode do ovoga gdje je Kulušić danas.
----------------------
Danju smo bežali sa časova da bi pili kapućino u Zebri a uvece jurili da gledamo i slušamo koncerte u Kulušiću. Sa nama su sedeli pevači i glumci, tadašnji i budući. Idoli, Film, Pankrti... najzapamćeniji od silnih koncerata. Tamo smo igrali i našu srednjoškolsku predstavu. Kulušić živi zauvek u mom srcu.
----------------------------- (Slomljena stakla)
U Kulušiću smo mi, brucoši sa Filozofskog, 1983. imali brucošijadu. Svirali su Massimo i Gobac s bandovima (Dorian Grey i valjda Psihomodo). Bilo je hladno.
-------------------------
Bilo je dobro mjesto za markiranje (1978-1980) s obzirom da je moja Druga Gimnazija bila baš preko puta (igralište pa ta besmrtna glomazna Gimnazija: lijevo Kultura, desno Klasična ako se gledalo iz pravca Kulušića).
Nekoliko koncerata? Čisto osobno žmarci me prođu kad se sjetim "Filma" kad je najavljivao Vrdoljak. Zatim, jedan koncert "Sonic Youth" kad je neki naš luđak počeo da se dere "Fuck you!" a ovi američki koledž debili iz New Jerseya to shvatili ozbiljno da su se htjeli pošorati: prekidali koncert itd.
I posljednji koncert, negdje u jesen 1990 ili proljeće 91, "Haustori".
FENOMENALNO!
Šteta sto smo svi skupa pridonijeli brisanju NAŠE KULTURNE ZAOSTAVŠTINE!
(Leksikon YU Mitologije)
|
